Prije točno pet godina, Crna Gora je postala prva zemlja na Zapadnom Balkanu koja je usvojila zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Taj zakon tada je predstavljen kao povijesni iskorak i pobjeda ljudskih prava, no danas, pet godina kasnije, postavlja se pitanje što smo zapravo kao društvo dobili?
Zakon je usvojen u vrijeme političke nestabilnosti i pod pritiskom zapadnih veleposlanstava, a mnogi su ga vidjeli kao političku trgovinu, dok su tradicionalne vrijednosti većine građana bile zanemarene. Srpska pravoslavna crkva, tradicionalne zajednice i nevladine organizacije koje čuvaju obiteljske i moralne vrijednosti bile su protiv, ali zakon je proguran bez šire javne rasprave.
Pet godina kasnije, Crna Gora nije postala stabilnija ni pravednija. Tradicionalna obitelj je u defanzivi, dok se istospolne zajednice medijski i institucionalno favoriziraju. Iako zakon ne dopušta usvajanje djece od strane istospolnih partnera, pritisci aktivista u tom smjeru su sve jači. Retorika o ravnopravnosti i ljubavi bez granica koristi se kao paravan za redefiniranje pojma roditeljstva, gdje se djeca sve češće promatraju kao pravo odraslih, a ne kao bića s pravom na oca i majku.
Crna Gora se suočava s ozbiljnom demografskom krizom – sve je manje rođenih, a sve više iseljenih. Umjesto ulaganja u obiteljsku politiku i poticaje za rađanje, društvena energija se troši na promociju životnih stilova koji ne doprinose biološkom opstanku naroda. Kroz obrazovni sustav i medije provodi se ideološki inženjering, gdje se djeci već u osnovnim školama predstavljaju tzv. alternativne obitelji, a termini mama i tata zamjenjuju sterilnim izrazima roditelj 1 i roditelj 2.
Većina građana Crne Gore nije podržavala legalizaciju istospolnih zajednica, a ni danas ne podržava širenje LGBT agende, osobito kada je riječ o djeci i obrazovanju. Ipak, umjesto da se uvaži volja većine, nameće se agenda manjine uz podršku stranih veleposlanstava i dobro umreženih nevladinih organizacija.
Vrijeme je za ozbiljno preispitivanje društvene korisnosti ovog zakona. Crna Gora treba se okrenuti svojoj tradiciji, kulturi i moralnim osnovama koje su stoljećima držale narod uspravnim i slobodnim. Ako želimo opstanak, i duhovni i biološki, moramo vratiti obiteljske vrijednosti u središte društvene pažnje. Nema zdravog društva bez zdrave obitelji, a obitelj, po svom prirodnom i božanskom određenju, jest i ostaje zajednica muškarca i žene.
Što vi mislite? Je li Crna Gora zaista napredovala ili je samo slijedila vanjske trendove? Bacite komentar, pa da vidimo tko je za, a tko protiv!
