Njemačka – zemlja obećanja ili odbacivanja?
Njemačka je oduvijek važila kao zemlja jednakih šansi, socijalne pravde i stabilnosti. Ali što se događa kada ti snovi počnu pucati? Sve više stranih radnika, čak i onih s visokim obrazovanjem i dobrim poslovima, razmišlja o odlasku iz Njemačke. Je li to samo problem politike ili duboko ukorijenjena društvena bolest?
Priče koje lome srce
Uzmimo za primjer Janisa, Grka koji je u Njemačku došao sa 18 godina studirati građevinu. Nakon 16 godina života i rada u Njemačkoj, s magistarskom diplomom i iskustvom u javnom i privatnom sektoru, odlučio se vratiti u Grčku. Zašto? Jer je osjetio da nikada neće biti prihvaćen kao pravi Nijemac. „Uvijek sam bio promatran kao ‘onaj Grk’, nikada kao dio društva“, kaže on. Čak i kada je radio na velikim projektima, nailazio je na netrpeljivost i diskriminaciju.
Sličnu sudbinu dijeli i Utku Sen, stručnjak za cyber sigurnost turskog podrijetla, koji je nakon tri godine u Njemačkoj preselio u London. „U Njemačkoj sam se uvijek osjećao kao građanin drugog reda, dok su Britanci mnogo otvoreniji i prihvaćaju različite kulture“, kaže on.
Studija koja otkriva gorku istinu
Institut za istraživanje tržišta rada proveo je anketu među 50.000 migranata u Njemačkoj, starosti od 18 do 65 godina. Rezultati su šokantni: jedan od četiri ispitanika ozbiljno razmišlja o odlasku iz zemlje. I to nisu samo oni koji su loše integrirani ili imaju niska primanja, već i visoko obrazovani i uspješni ljudi – oni koji su Njemačkoj najpotrebniji.
Razlozi? Kompleksan miks osobnih problema, ekonomskih izazova, osjećaja isključenosti i percipirane društvene netrpeljivosti. Dodajte tome visoke poreze, birokraciju i političko nezadovoljstvo, i dobijete savršenu oluju za masovni egzodus.
Kultura isključenosti i rasizma
Kalina Velikova iz Bugarske, koja je devet godina živjela i radila u Bonnu, kaže da čak ni tečno znanje njemačkog jezika nije bilo dovoljno da se oslobodi osjećaja isključenosti. „Ljudi su me prihvaćali kao kolegicu, ali su se često pravili kao da me ne poznaju. Počela sam razvijati alergiju na Njemačku“, priznaje ona.
Anastasios Penolidis, menadžer izbjegličkog kampa, smatra da je potrebna duboka kulturna transformacija. „Neophodno je političko i socijalno obrazovanje, nove institucije za borbu protiv rasizma, niži porezi za one s niskim primanjima“, kaže on. Iako on i njegova djevojka rade puno radno vrijeme, jedva sastavljaju kraj s krajem, a porezna politika i strukturalni rasizam ga tjeraju da ozbiljno razmišlja o povratku u Grčku.
Politička dilema i društveni izazovi
Ekonomist Kristijan Dastman ističe da je učenje njemačkog jezika ključno za integraciju, ali da osjećaj neprijateljskog okruženja nije problem samo Njemačke. „Slična istraživanja u Velikoj Britaniji vjerojatno bi pokazala iste rezultate“, kaže on.
Porast broja migranata izaziva zabrinutost među domicilnim stanovništvom, što desničarske populističke stranke koriste za jačanje svoje podrške. AfD, druga najjača stranka u Njemačkoj, iskoristila je strahove stanovništva u veljačkim izborima.
Što dalje?
Njemačka se nalazi na tankoj žici između očuvanja društvene kohezije i otvaranja vrata novim migrantima koji su ključni za ekonomiju. Dok politika pokušava balansirati, mnogi migranti gube nadu i odlaze.
Anastasios Penolidis kaže: „Budućnost ovisi ne samo o politici, već o načinu na koji društvo vidi i podržava one koji su odlučili Njemačku nazvati svojim domom.“
Zaključak
Njemačka, zemlja koja je nekada bila europski san za mnoge, sada se suočava s egzodusom stranaca koji su joj gradili budućnost. Hoće li se društvo promijeniti ili će izgubiti one koji su mu najpotrebniji?
A vi? Jeste li ikada osjetili da niste dobrodošli tamo gdje živite? Ili možda poznajete nekoga tko je zbog toga odlučio otići? Podijelite svoje priče, možda zajedno pronađemo rješenje ili barem razumijemo problem bolje.
Izvor: B92, Kurir
