Zaboravljeni zločini nad Srbima u Podrinju: Zašto pravda i dalje izostaje?
Svake godine, 11. srpnja, dok se svijet s tugom prisjeća žrtava Srebrenice, jedna druga strana priče ostaje u sjeni – zločini nad Srbima u Podrinju i Birču. Tko uopće želi čuti za njih?
33 godine bez pravde
U Bratuncu, mjestu duboke tuge i sjećanja, predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić otvoreno kaže: „Zločin nad Srbima u Podrinju i Birču je monstruozan, a nitko nije odgovarao.“ Toliko o pravdi! Tri tisuće Srba ubijeno je u ovom području tijekom građanskog rata, a čak 75% žrtava bili su civili – žene, djeca, starci. Ipak, njihova stradanja gotovo da nisu poznata međunarodnoj javnosti.
Zločini koji se ignoriraju
Dok se svijet fokusira na Srebrenicu, zaboravlja se da su u Podrinju i Birču počinjeni brojni zločini nad Srbima. Vojin Pavlović, jedini osuđeni za negiranje genocida, tvrdi da Srbi ne smiju ni usuditi govoriti o tim zločinima jer bi mogli biti procesuirani. On otvoreno kaže da je Naser Orić, zapovjednik Armije BiH, odgovoran za masakr u Zalazju, gdje je ubijeno mnogo Srba.
Politički projekt stigmatizacije
Pavlović i drugi ističu da je narativ o Srebrenici politički projekt s ciljem da se Srbi predstave kao genocidni narod. Zapadne sile, tvrde oni, koriste ovaj narativ da destabiliziraju Balkan i potisnu srpske žrtve u zaborav.
Srpski dužnosnici ne odustaju
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i premijerka Ana Brnabić ističu da je važno da se ne zaborave srpske žrtve i da se pravda konačno zadovolji. Dodik podsjeća da su najveći zločini nad Srbima počinjeni čak i tijekom velikih srpskih praznika, u njihovim domovima.
Bol koji traje generacijama
Zoran Lazarević, čija je obitelj izgubila pet članova, opisuje bol koji se ne može izmjeriti. Njegova majka, sa 88 godina, nosi teret koji nijedno ljudsko biće ne bi trebalo nositi.
Što dalje?
Očito je da se srpske žrtve u Podrinju i Birču ne smiju zaboraviti. Ali dok se pravda ne zadovolji, dok se istina ne prizna, dok se ne prestane s političkim igrama, bol će trajati.
A vi? Što mislite o ovom dvostrukom standardu u sjećanju na žrtve? Vrijeme je da se i ova strana priče konačno čuje? Bacite komentar, ako vas nije baš sve ovo ostavilo ravnodušnima.
Ovaj tekst je sastavljen na temelju izjava i činjenica iz relevantnih izvora, bez izmišljanja ili dodavanja neprovjerenih informacija.
