Njemačka je nekada bila zemlja jednakih prilika i socijalne pravde, ali sada se sve mijenja. Srbi, Grci, Turci i mnogi drugi migranti koji su nekada hrleli u ovu zemlju sada razmišljaju o odlasku. Zašto? Zato što se osjećaju isključeno, nepoželjno i kao građani drugog reda, unatoč godinama rada i truda.
Uzmimo primjer Janisa, Grka koji je u Njemačku došao prije 18 godina studirati građevinu. Radio je kao menadžer projekta, građevinski inženjer, freelancer – dao je sve od sebe. Ali na kraju je doživio da mu klijent odbije platiti 20.000 eura, jer „ne želi da se on ovdje obogati“. Jasno, netrpeljivost prema strancima nije samo mit. Janis je shvatio da, koliko god se trudio, uvijek će biti promatran kao stranac. Zato je odlučio otići.
Slična sudbina prati i Utkua Sena, stručnjaka za cyber sigurnost turskog podrijetla. Nakon tri godine u Berlinu, gdje je iskusio svakodnevnu diskriminaciju, preselio se u London, gdje mu je život znatno lakši jer može komunicirati na engleskom i gdje su ljudi otvoreniji prema strancima.
I Kalina Velikova iz Bugarske, koja je devet godina provela u Bonnu, potvrđuje da čak i savršeno znanje njemačkog jezika ne jamči prihvaćanje. Ljudi se ponašaju kao da si nepoznat, kao da nisi dio društva. Osjećaj isključenosti i društvene distance dovodi do toga da migranti postaju hladniji i gube volju za ostankom.
Studija Instituta za istraživanje tržišta rada (IAB) pokazuje da jedan od četiri migranta u Njemačkoj razmišlja o odlasku. Najviše su to visoko obrazovani i uspješni ljudi, oni koji su Njemačkoj najpotrebniji. Razlozi su složeni: osobni, ekonomski, ali i osjećaj neprijateljskog društvenog okruženja.
Njemačka trenutno ima preko 25% stanovništva s migrantskim podrijetlom, oko 6,5 milijuna ljudi, uglavnom iz Sirije i Ukrajine. Porast broja migranata povećava zabrinutost domaćeg stanovništva, što je iskoristila krajnje desničarska stranka AfD, koja je na posljednjim izborima postala druga po snazi u zemlji.
Ekonomist Kristijan Dastman upozorava da politika mora balansirati između ne opterećivanja domaćeg stanovništva i ostajanja otvorenom za migrante, koji su važan dio ekonomije i društva. Ali jasno je da trenutna situacija vodi u duboku krizu integracije i sve veću polarizaciju.
Dakle, Njemačka, zemlja obećanja, sada je postala zemlja razočaranja za mnoge migrante. Hoće li se nešto promijeniti ili će još više ljudi, poput Janisa i Utkua, spakirati kofere i otići? A vi, što mislite o ovoj krizi integracije? Je li Njemačka zaista zemlja jednakih prilika ili samo iluzija? Bacite komentar, da vidimo tko je za, a tko protiv!
