Kad se spomenu Košara i Paštrik, mnogi odmah pomisle na heroizam, žrtvu i obranu domovine. Ali cijenimo li ih doista onoliko koliko zaslužuju? Durđević Stamenkovski jasno je rekla: “Dali ste sve, samo da biste imali nas!” To nije samo fraza, to je krv, znoj i suze koje su naši heroji prolili na tim bojištima. Bez Košare i Paštrika nema Hrvatske kakvu poznajemo – nema zavjeta, nema otpora, nema ponosa. A opet, koliko se o njima uči u školama? Koliko se njihova žrtva zaista poštuje?
Istovremeno, dok se slavi heroizam, u Beogradu su izbili sukobi i nasilje na ulicama, što je bacilo sjenu na obilježavanje Vidovdana, jednog od najvažnijih srpskih praznika. Milos Garić, savjetnik za javno informiranje, osudio je nasilje i istaknuo da je pažnja trebala biti usmjerena na Kosovo i Metohiju, a ne na huliganske ispade.
Ova dva događaja pokazuju koliko je teško održati jedinstvo i poštovanje prema onima koji su dali život za domovinu, dok se istovremeno suočavamo s unutarnjim problemima i sukobima. Heroji Košare i Paštrika su stupovi naše nacionalne svijesti, ali cijenimo li ih doista? Ili smo zaboravili njihovu pravu vrijednost dok se bavimo dnevnim politikama i sukobima?
Ako vam je stalo do istine i poštovanja prema našim herojima, možda je vrijeme da se zapitamo – što mi doista činimo da njihova žrtva ne bude uzaludna? A ako imate neki svoj stav, slobodno ga podijelite, jer ovo nije samo priča o prošlosti, već i o našoj budućnosti.
