Zamislite situaciju: Dušan M. iz Banata umire, a njegova obitelj ne zna kada će dobiti neisplaćenu mirovinu za vrijeme njegove smrti. PIO fond im hladnokrvno kaže da ne postoji zakonski rok za isplatu tih novaca! Da, dobro ste pročitali – nema roka! Ostaje im da čekaju da se završi ostavinski postupak, koji može trajati mjesecima ili godinama, a tek onda da dostave hrpu papira – ostavinsko rješenje, osobne iskaznice nasljednika, podatke o računu… i tek tada, ako je sve po propisu, možda će dobiti ono što im pripada.
Ovaj apsurdni problem nije usamljen slučaj. Mirovinski korisnici i njihove obitelji svakodnevno se suočavaju s birokratskim labirintom koji im otežava pristup novcu koji im je zakonski pripao. PIO fond, umjesto da olakša, dodatno komplicira stvari, ostavljajući ljude u neizvjesnosti i financijskim problemima.
Je li moguće da u 21. stoljeću, u zemlji koja se hvali socijalnom zaštitom, korisnici mirovina i njihove obitelji moraju se boriti s takvim problemima? Gdje je tu ljudskost i poštovanje prema onima koji su desetljećima radili i uplaćivali doprinose?
Zašto PIO fond ne postavi jasan rok za isplatu neisplaćenih mirovina nakon smrti korisnika? Zašto se ostavinski postupci ne ubrzavaju? Zašto se ne uvede jednostavniji sustav koji bi nasljednicima omogućio bržu i lakšu isplatu?
Ovo nije samo problem pojedinaca, već sustavni problem koji zahtijeva hitnu reformu. Dok se birokracija vuče, ljudi ostaju bez novca, a njihova egzistencija je ugrožena.
Ako ste i vi ili netko koga poznajete prošli kroz takvu situaciju, znate koliko je frustrirajuće i besmisleno čekati na nešto što vam po zakonu pripada. Podijelite svoje iskustvo, jer možda zajedno možemo pokrenuti promjene koje su nam svima potrebne. Ili barem da se nasmijemo ovom apsurdu dok čekamo da nam netko konačno odgovori – kad će pare?!
