Zamislite horor iz noćne more, ali ne u filmu, već u stvarnosti – ruski dronovi u Ukrajini pretvaraju grad Herson u pravu lovinu za civile! Da, dobro ste pročitali. Ovaj užas nazvan je “ljudski safari” i nije nikakva fikcija, već krvava stvarnost koja se odvija na jugu Ukrajine.
Mali Dmitrik, beba od samo godinu i dva mjeseca, postao je žrtva ove monstruozne igre. Dok je igračka razbacana po razrušenom dvorištu svjedoči o njegovom kratkom životu prekinutom hladnokrvnim napadom drona. Geleri su mu probili srce, a njegova majka je u panici vrištala “Bebo, bebo, bježi!” dok je otac pokušavao spasiti sina – ali bilo je prekasno.
Rusija koristi tzv. FPV dronove, male letjelice kojima operateri upravljaju iz daljine, gledajući metu u realnom vremenu. Ove letjelice ne biraju metu – bilo da je to vozilo, muškarac, žena, dijete ili čak pas, cilj je uništiti. Andrij Jermak, bliski suradnik predsjednika Zelenskog, jasno kaže: “Ovo nije bila greška, ovo je bio lov na čovjeka!”
Stanovnici Hersona žive u strahu, nazivajući svoj grad “zonama ljudskog safarija”. Napadi su toliko učestali da su lokalne vlasti morale savjetovati građanima da ne izlaze iz kuća bez medicinskih pomagala za zaustavljanje krvarenja. Supermarketi, autobusi, automobili – sve je na meti ovih smrtonosnih dronova.
Human Rights Watch i Ujedinjene nacije dokumentirali su stotine ovakvih napada, a prema UN-u, skoro polovina smrtnih slučajeva djece u Ukrajini posljedica je eksplozivnog oružja korištenog u naseljenim područjima. Ovo nije rat, ovo je krvava igra bez pravila.
Potporučnik Denis Jaroslavski iz ukrajinskih specijalnih snaga ističe da su neki ruski vojnici regrutirani iz zatvora i da imaju ozbiljne mentalne poremećaje, što dodatno pojačava brutalnost ovih napada. Edi Etju, umirovljeni američki marinac koji sada pomaže Ukrajini u konstrukciji dronova, kaže da je ovo hladnokrvni masakr koji traje već godinu dana.
Ova tragedija nije samo brojka ili vijest – to su životi, obitelji, djeca koja su ubijena dok su se igrala u svojim dvorištima. Ako vam je do sada bilo teško vjerovati u brutalnost ovog sukoba, sada znate istinu.
I dok svijet gleda, Herson se pretvara u krvavu arenu gdje se ljudi love kao životinje. Hoćemo li dopustiti da se ovakve stvari zaborave? Ili ćemo konačno progovoriti o ovom užasu? Ako imate što za reći, možda je vrijeme da to i učinite – jer šutnja je suučesništvo.
A vi, što mislite o ovom “ljudskom safariju”? Je li ovo novi nivo ratne brutalnosti ili nešto što smo već trebali očekivati? Podijelite svoje misli, jer ovo nije priča koja smije biti zaboravljena.
