Ljudi, gdje vam je mozak?!
Jeste li znali da čak 90% šumskih požara u Srbiji uzrokuju ljudi? Da, dobro ste pročitali! Nije priroda, nije munja, već mi, svojom nepažnjom, nemarom, pa čak i namjernim paljenjem, uništavamo pluća Srbije – naše šume.
Apel iz šuma Srbije
Gordana Jančić, pomoćnica direktora sektora šumarstva u JP “Srbijašume”, ne štedi riječi. Ona apelira na sve nas da se odgovorno ponašamo u prirodi. Šume su temelj života, ne samo za biljke i životinje, već i za nas ljude. A što radimo? Ložimo vatru gdje ne smijemo, bacamo opuške, palimo poljoprivredni otpad – sve to je zakonom zabranjeno, ali izgleda da nam je teško to shvatiti.
Kazne? Pet tisuća dinara? Što je to?!
Kazne za izazivanje požara su smiješne – počinju od 5.000 dinara! To je kao da vam netko zapali kuću, a vi platite kaznu kao da ste prekršili prometni znak. A požar može uništiti stotine hektara šume! Samo ove godine, u prvih pet mjeseci, izgorjelo je oko 80 hektara šumskih površina. Prošle godine bilo je 5 hektara, što znači da se situacija drastično pogoršava.
Poljoprivredni otpad – neprijatelj zemlje
Paljenje poljoprivrednog otpada je još jedna katastrofa. Ne samo da je to zakonom zabranjeno, već i uništava zemlju. Ljudi misle da je to brz način da se riješe otpada, ali zapravo samo prave štetu. Zemlja postaje siromašnija, a požari se šire.
Kontrola i nadzor – ali gdje je svijest?
Čuvarska služba JP “Srbijašume” radi pojačane kontrole cijele godine, ali što vrijedi ako ljudi ne shvaćaju ozbiljnost situacije? Znakovi zabrane loženja vatre i bacanja opušaka su svuda, ali izgleda da ih mnogi ignoriraju.
Zaključak: Jesmo li stvarno toliko glupi?
Gdje su nam mozgovi? Kako možemo uništavati prirodu koja nam daje život? Šumski požari nisu samo problem za prirodu, već i za nas same. Svaki izgubljeni hektar šume je izgubljena bitka za čist zrak, zdravu zemlju i budućnost naše djece.
Ako ste pročitali do ovdje, možda ste se zapitali – što ja mogu učiniti? Pa, možda da sljedeći put kad budete u prirodi, ne bacite opušak na zemlju, ne ložite vatru tamo gdje nije dozvoljeno i ne palite poljoprivredni otpad. I ako vam se čini da je ovo previše, sjetite se – 90% požara je naša krivica. Možemo li to promijeniti? Ili ćemo nastaviti gledati kako nam šume gore pred očima?
Podijelite svoje mišljenje, ispričajte neku svoju priču iz prirode ili samo bacite neki sarkastični komentar – da vidimo tko je stvarno za promjenu, a tko samo voli gledati vatru iz daljine!
