Iran je pod ogromnim pritiskom. Izraelska vojna kampanja u samo dva tjedna uništila je veliki dio iranskih ofenzivnih kapaciteta, a valovi prosvjeda i ekonomski problemi dodatno potresaju Islamsku Republiku. Dok neki stručnjaci poput Nuriela Rubinija i Abasa Milanija smatraju da je promjena režima moguća ili neizbježna, drugi poput Richarda Hassa tvrde da još nisu ispunjeni uvjeti za demokratski proboj. Ali, koja je prava istina o Iranu? Je li zemlja spremnija za demokraciju nego što mislimo?
Iako je autoritarni sustav duboko ukorijenjen, postoje institucije lokalne samouprave koje su, iako stvorene da legitimiraju režim, postale mjesta stvarnog građanskog angažmana. Više od 1.000 gradova i 35.000 sela ima izabrane vlasti koje su počele raspravljati o proračunima i odgovornosti. Te institucije, iako dvostruke namjene, mogu biti okosnica za postislamistički poredak i demokratsku tranziciju ako im se pruži prilika.
Iran je zemlja s preko 80 milijuna ljudi i teritorijom većom od Francuske, Španjolske i Italije zajedno. Upravljanje ovom državom nije lako, ali postoje tehnički planovi za reformu, uključujući modernizaciju sustava općinskih financija i transparentnije proračunske odluke. Međunarodne institucije poput UN-a i Svjetske banke spremne su pomoći.
Međutim, tranzicija neće biti laka. Režim je pod pritiskom, ali civilno društvo i opozicijske skupine su slabi. Vanjski čimbenici mogu oslabiti režim, ali unutarnji prijelaz na demokratski poredak ovisi o sposobnosti Irana da iskoristi postojeće institucije.
Ako režim padne, budućnost Irana ovisit će manje o ideologiji, a više o logistici – kako će zemlja upravljati sobom. Ovo je trenutak da preispitamo svoje stavove o Iranu i shvatimo da je demokratska budućnost možda bliža nego što mislimo.
A sada, što vi mislite? Je li Iran stvarno spreman za demokraciju ili nas čeka kaos? Bacite komentar, neka se čuje glas iz sjene!
