Evo što se stvarno dogodilo u ratu između Irana i Izraela, a mediji kao da su zaboravili reći! Abas Arakči, iranski ministar vanjskih poslova, otvoreno je rekao da su Iranci dali svoju krv tijekom 12-dnevnog rata s Izraelom, ali ne i čast. Da, dobro ste pročitali – krv, ali ne i čast! Dok su bombe od tone padale na njih, Iranci nisu predali ni pedalj zemlje. Primirje je stupilo na snagu 24. lipnja, posredstvom SAD, nakon što su Izraelci izveli smrtonosne udare na tri iranska nuklearna postrojenja. Ali, što to zapravo znači? Je li Iran stvarno izdržao ili je samo igrao na kartu patnje?
I dok se svijet bavi pričama o ratnim žrtvama, predsjednik Venezuele, Nicolás Maduro, dodjeljuje nagradu iranskoj voditeljici Sahar Emami, koja je hrabro ostala na eteru tijekom izraelskog napada na iransku državnu televiziju IRIB. Maduro je nazvao iranski otpor “odlučnom pobjedom” i osudio “cionistički režim SAD”. Je li ovo samo još jedna politička predstava ili stvarni znak da Iran i njegovi saveznici ne planiraju povući se?
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa Irana, pojavio se prvi put u javnosti od početka sukoba, prisustvujući ceremoniji žalosti za šiitskog imama. Njegovo odsustvo izazvalo je zabrinutost, ali sada je jasno da je Iran spreman nastaviti borbu, ne samo na bojištu, već i u propagandnom ratu.
Sve u svemu, ovaj sukob nije samo o bombama i vojnim udarima. To je igra moći, časti i politike, gdje svaka strana pokušava prikazati sebe kao pobjednika, dok obični ljudi plaćaju cijenu. Ako mislite da je rat samo o oružju, razmislite ponovno. Ovo je rat riječi, simbola i ideja. A vi? Tko je po vama stvarni pobjednik? Bacite komentar, da vidimo tko ima najluđu teoriju!
