Izraelski napadi na iranske nuklearne ciljeve usmrtili su vodeće znanstvenike i uništili dijelove programa, ali nisu ozbiljno zaustavili iranski nuklearni razvoj. Izraelski vojni dužnosnici i međunarodni stručnjaci slažu se da su napadi odgodili iranski nuklearni program za nekoliko mjeseci, ali rizik upotrebe sile može potaknuti Iran da ubrza razvoj bombe. Američki obavještajni izvori smatraju da Iran nije aktivno težio proizvodnji nuklearne bombe, ali sukob može promijeniti tu odluku. Izrael posjeduje nuklearni arsenal kao sredstvo odvraćanja, dok Iran nastavlja svoj program, posebno u postrojenju Fordow, koje je teško dostupno. Dok Izrael preferira vojnu opciju, neki stručnjaci smatraju da bi diplomatski dogovor sa strogim inspekcijama bio trajnije rješenje. Rat i napadi izazivaju strah i bijes u Iranu, dok međunarodna zajednica kritizira izraelske vojne taktike i civilne žrtve. Ova situacija komplicira regionalnu sigurnost i međunarodne napore za kontrolu nuklearnog naoružanja.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju humanitarni utjecaj izraelskih napada, ističući civilne žrtve i kritizirajući izraelske vojne taktike kao nesrazmjerne i potencijalno ratne zločine. Naglašavaju važnost diplomatskih rješenja i upozoravaju da vojne akcije mogu eskalirati sukob i dodatno destabilizirati regiju.
Centar: Centrističke perspektive fokusiraju se na strateške i sigurnosne dimenzije sukoba, priznajući pravo Izraela na obranu i odgodu iranskih nuklearnih ambicija, ali i ograničenja vojne akcije. Ističu složenost situacije, ulogu obavještajnih procjena i potencijalne koristi diplomatskih sporazuma sa strogim inspekcijama.
Desno: Desno orijentirani narativi naglašavaju izraelsku vojnu snagu i obavještajne sposobnosti, prikazujući napade kao nužne mjere za sprječavanje Irana da stekne nuklearno oružje. Podržavaju tvrdu liniju prema Iranu, uključujući promjenu režima, i smatraju vojnu opciju poželjnijom od diplomatskih kompromisa, koje često vide kao neefikasne ili opasne.
