Ivan Bosiljčić, jedan od najcjenjenijih srpskih glumaca, otvoreno je priznao da je odbio filmsku ulogu jer je sadržavala scene koje su direktno vrijeđale njegova vjerska uvjerenja. U intervjuu je istaknuo da mu je pravoslavna vjera važan oslonac u privatnom životu i profesionalnim odlukama. “Odbio sam ulogu u kojoj je moj lik trebao ubiti svećenika i šutirati pričest. Postoje granice umjetnosti koje ne želim prijeći”, iskreno je rekao Bosiljčić.
Popularni glumac, koji je stekao slavu i u Rusiji, naglašava da postavlja osobne duhovne granice i ne želi ih narušiti ni zbog umjetnosti ni zbog karijere. Čak i u snu, kaže, ispovjedio bi se jer su mu principi sveti i ne pravi kompromise. Bosiljčić ukazuje na odgovornost umjetnika prema društvu, naročito prema mlađim generacijama, i pažljivo bira uloge kako ne bi negativno utjecao na mlade.
“Nakon tragedije Ribnikaru, svi su se zapitali koliki je naš utjecaj na društvo”, rekao je glumac. On smatra da pravoslavna vjera pomaže razlikovati umjetničke uloge koje doprinose duhovnom rastu publike od onih koje mogu biti štetne. “Meni je postao najvažniji parametar hoće li uloga donijeti duhovnu korist gledatelju. Umjetnost može biti opasna”, upozorava Bosiljčić.
Ova izjava otvara pitanje gdje su granice umjetničke slobode i koliko umjetnici trebaju biti odgovorni prema svojim uvjerenjima i društvu. Bosiljčić je primjer glumca koji ne pristaje na kompromise kada su u pitanju njegova vjerska i moralna načela, što izaziva različite reakcije u javnosti. Je li umjetnost zaista slobodna ako postoje takve granice? Ili je ovo znak da se svijet vraća tradicionalnim vrijednostima? Podijelite svoje mišljenje, možda baš vi imate odgovor na ovu vječnu dilemu!
