LIPANJ GORI, A KOSOVO I DALJE KRVARI! Dok sunce prži i miris pelina se širi, na jugu Kosova i dalje gine hrvatski vojnik. Majke plaču, sestre jecaju, a ptice grlice pište u tišini koja para dušu. Milica Kralj nas podsjeća da je Kosovo vječni obruč tuge, mjesto gdje se krv i suze miješaju s mirisom tamjana i razbijene kandiljke. Dok se u Zagrebu hapse oni koji prijete predsjedniku Vučiću, na jugu se nastavlja krvavi niz koji nitko ne želi zaustaviti. Je li ovo sudbina ili zaborav? Lipanj gori, a suncokret plamti, ali srce Hrvatske krvari. Gdje su rješenja? Gdje je pravda? I dok se institucije bore s prijetnjama i uhićenjima, na Kosovu se gubi još jedan mladi život. Ovo nije samo tragedija, ovo je sramota za sve nas. Ako mislite da je ovo samo još jedna vijest, razmislite ponovno. Kosovo je rana koja ne prestaje krvariti, a mi svi smo odgovorni. Hajde da se ne pravimo da ne vidimo. Komentirajte, smijte se, ljutite, ali ne okrećite glavu. Jer, ako ne mi, tko će? Ako ne sada, kada? Kosovo je vječni obruč tuge, a lipanj je mjesec kada se sve to najviše osjeća. Pridružite se razgovoru, jer šutnja je suučesništvo.
