Zamislite da vam zub, koji je odavno truo i osuđen na vađenje, iznenada počne boljeti kao nikada prije. Tako je i s našom državom pod ovom vlašću – pokvareni zub koji se uporno pokušava zakrpati plombi, dok se problem ispod nje samo produbljuje. Marko Šelić Marčelo u svojoj kolumni opisuje kako je njegov zub, iako okrunjen i plombiran, iznenada počeo boljeti, izazivajući otok i neizdrživu bol, što je metafora za stanje u državi. Zub se nije mogao vaditi dok je bio u upali, ali kada je plomba skinuta, bol je momentalno popustila, dajući lažnu nadu da se problem može odgoditi. Međutim, pokvareni zub je i dalje pokvaren i mora biti izvađen, baš kao i vlast koja je trula i ne može se spasiti. Dok država gori u problemima, vlast ne samo da ne rješava stvari, već ih dodatno pogoršava, šibicama prigušujući požar koji prijeti da proguta sve. Policija hapsi studente, dok se na televiziji pojavljuju statue koje su vrhunska rugalica, a država je paralizirana i nesposobna spriječiti kaos. Ova vlast je kao pokvareni zub koji ne samo da boli, već i gura prst u oko svima nama, pokazujući svoju kvarnost i neodrživost. Jedino rješenje je da takva vlast ode, jer je ona jedina stabilna armatura koju su uspjeli napraviti, ali u stvari je to armatura propasti. Ako vam se čini da je ova priča o zubu samo osobna anegdota, razmislite ponovno – to je priča o nama svima i našoj državi. A ako imate slične priče ili misli, bacite komentar, možda zajedno pronađemo način da izvadimo taj pokvareni zub iz našeg društva!
