Zamislite život koji izgleda kao filmska drama, ali prava, ne holivudska! Farah Diba Pahlavi, posljednja carica Perzije, nije bila samo žena na prijestolju – bila je simbol jedne epohe, sjaja i pada, nade i tragedije. Rođena 14. listopada, u obitelji s vojnim korijenima, Farah je od malena gajila ljubav prema francuskoj kulturi i neovisnosti. Nije pristajala na ugovorene brakove i nošenje hidžaba, već je hrabro kročila prema budućnosti studirajući arhitekturu u Parizu. Tamo je upoznala šaha Muhameda Rezu Pahlavija, koji je bio očaran njenom ljepotom i duhom. Vjenčali su se 1959. godine, a Farah je postala prva žena u Iranu s titulom šahbanu – carica, što nije viđeno više od tisuću godina.
Ali, život u palači nije bio samo glamur. Farah je bila pokretačka snaga modernizacije Irana, borila se za obrazovanje žena, zdravstvo i umjetnost. Osnovala je muzeje, podržavala restauraciju povijesnih spomenika i predstavljala Iran svijetu kao zemlju koja teži modernosti, ali i čuva svoj identitet. Međutim, ispod sjaja krune krile su se duboke društvene tenzije. Brza modernizacija, korupcija i rastući utjecaj vjerskih vođa poput ajatolaha Homeinija stvarali su vulkan nezadovoljstva.
Godine 1979. eksplodirao je taj vulkan – Islamska revolucija srušila je monarhiju, a Farah i njezina obitelj morali su bježati iz zemlje. Njihovo izgnanstvo bilo je dugo i bolno: Egipat, Maroko, Bahami, Meksiko, Panama, a na kraju Pariz. Šah je umro u egzilu, a Farah je izgubila dvoje djece – princezu Lejlu i princa Rezu, koji su se oboje borili s depresijom i tragično preminuli.
Farah danas živi u Parizu, daleko od blještavila koje je nekada okruživalo njezin život, ali njezina priča ostaje simbol izgubljene šanse za demokraciju i modernizaciju Irana. Njezina kruna, vjenčanica koju je dizajnirao mladi Iv Sen Loran, i legendarni Paunov tron, ostaju podsjetnik na vrijeme kada je Iran bio na raskrižju između tradicije i modernosti.
Ova epska drama o ljubavi, moći, izdaji i gubitku nije samo priča o jednoj ženi, već o sudbini cijele nacije. A vi, što mislite – je li Iran izgubio svoju posljednju šansu za svjetliju budućnost? Ili je to samo još jedna priča o carstvu koje je palo pod teretom vlastitih kontradikcija? Bacite komentar, možda zajedno rasvijetlimo ovu zagonetku!
