Kad pomisliš da je sport svijet koji ujedinjuje, Marko Perković Thompson i hrvatski sportaši brzo te razuvjere! Kontroverzni pjevač, poznat po ustaškim pozdravima i ratnohuškačkim pjesmama, i dalje vuče hrvatske nogometaše i rukometaše u svoj nacionalistički vrtlog. Na njegovom posljednjem koncertu na zagrebačkom hipodromu, gdje je bilo oko pola milijuna ljudi, primijećeni su izbornik Zlatko Dalić i reprezentativac Mateo Kovačić. Da, dobro ste pročitali – ljudi koji bi trebali biti uzori sportskog duha, pjevaju i slave pjesme koje veličaju mračnu prošlost i ratne zločine.
Nije prvi put da se takve scene događaju. Prije sedam godina, Thompson je pjevao na dočeku Zlatka Dalića u Varaždinu, a potom i u Livnu, gdje je okupio desetke tisuća ljudi. Iako su njegovi koncerti zabranjeni u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Sloveniji zbog promicanja neonacizma i ustaštva, u Hrvatskoj i dalje ima slobodu širiti svoj otrov. Na njegovim nastupima često se čuju parole poput “ubij Srbina”, a njegove pjesme slave NDH i akciju Oluja, povezane s ubojstvima i protjerivanjem Srba.
Je li moguće da sportaši koji bi trebali biti uzori, ne vide problem u tome? Ili je to dio šireg problema u društvu? Hrvatski rukometaši su prije pola godine slavili srebro na Svjetskom prvenstvu uz ratne pjesme, a Thompson je postao simbol ekstremne desnice, što on ni ne skriva. Njegove pjesme su ratnohuškačke, pune mržnje i povijesnih laži, a on i dalje dobiva podršku od sportskih zvijezda i velikih masa.
Zamislite samo – koncerti zabranjeni u nekoliko europskih zemalja, a kod kuće se slave kao heroji! Je li to normalno? Ili je to znak da se mržnja i netrpeljivost i dalje hrane i šire, čak i kroz sport? Ako vam je do smijeha, samo pogledajte kako su nogometaši s ponosom pozirali s Thompsonom na društvenim mrežama, dok se u pozadini čuju parole koje bi trebale biti zabranjene.
Ovaj slučaj nije samo problem Hrvatske, već i šireg regija, gdje se povijesne rane ne liječe, već se ponovno otvaraju i koriste za političke i nacionalističke ciljeve. Thompson je postao simbol mržnje, a sportaši koji ga podržavaju šalju poruku da je to prihvatljivo. Pa, je li vrijeme da se zapitamo što zaista znači sport i tko su naši heroji?
Ako ste mislili da je sport samo igra, razmislite ponovno. Ovdje se igra mnogo opasnija igra – igra identiteta, mržnje i politike. A Thompson i njegovi prijatelji iz sportskog svijeta su glavni igrači. Što vi mislite o tome? Je li ovo samo zabava ili opasna igra s vatrom? Bacite komentar, možda zajedno rasvijetlimo ovu mračnu stranu sporta!
