Vijeće za elektroničke medije u Hrvatskoj prošle godine izreklo je ukupno 40 mjera zbog kršenja Zakona o elektroničkim medijima, od čega su samo četiri bile zbog govora mržnje ili poticanja diskriminacije. Europska komisija za suzbijanje rasizma i netolerancije (ECRI) pozvala je Hrvatsku na jače mjere protiv govora mržnje, osobito prema Romima, Srbima i LGBT osobama. Dok VEM navodi da nije bilo značajnog porasta govora mržnje u medijima, pučka pravobraniteljica i druge organizacije ukazuju na raširenost neprihvatljivog govora, osobito na društvenim mrežama. Postoji zabrinutost da preuska tumačenja zakona i neodlučnost u sankcioniranju mogu dovesti do normalizacije govora mržnje ili ograničenja slobode izražavanja. Uloga VEM-a je pronaći ravnotežu između zaštite slobode izražavanja i suzbijanja govora mržnje.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirana perspektiva naglašava raširenost govora mržnje i diskriminacije u hrvatskim medijima i društvenim mrežama, ističući potrebu za jačim regulatornim mjerama i sankcijama. Kritizira postojeće regulatorno tijelo zbog previše blagog i uskog tumačenja zakona, što omogućava da govor mržnje opstane i šteti ranjivim skupinama poput Roma, Srba i LGBT zajednice. Lijeva strana naglašava važnost zaštite ljudskih prava i borbe protiv sustavne diskriminacije.
Centar: Centristička perspektiva priznaje postojanje govora mržnje i diskriminacije, ali ističe važnost balansiranja regulacije sa slobodom izražavanja. Naglašava ulogu Vijeća za elektroničke medije u pažljivom i proporcionalnom primjenjivanju mjera kako bi se izbjegla cenzura, a istovremeno suzbio govor mržnje. Centar također ističe pozive europskih tijela za jačom akcijom, ali podržava mjerene i pravno utemeljene odgovore kako bi se izbjeglo pretjerivanje.
Desno: Desno orijentirana perspektiva naglašava zaštitu slobode izražavanja i upozorava na pretjeranu regulaciju koja može dovesti do cenzure. Može smatrati da neke mjere potencijalno ograničavaju slobodu govora i ističe važnost jasnih pravnih granica. Desna strana može dovoditi u pitanje opseg problema kako ga prikazuju neke organizacije, sugerirajući da mediji i društvene mreže ne pokazuju značajan porast govora mržnje i da je regulatorno tijelo prikladno oprezno.