Jeste li znali da u Crnoj Gori više od polovice romske djece uopće ne ide u vrtić? Da, dobro ste pročitali! Iako je predškolsko obrazovanje ključno za razvoj svakog djeteta, romska zajednica i dalje je na marginama sustava. Elvis Beriša, izvršni direktor nevladine organizacije Phiren Amenca, jasno kaže: bez angažmana romskih medijatora i osiguranja besplatnog prijevoza, situacija neće napredovati.
Istraživanje Centra za demokraciju i ljudska prava (CEDEM) pokazalo je da se udio romske djece koja ne idu u vrtić više nego udvostručio. Kako je to moguće? Beriša objašnjava da raste broj djece koja pohađaju osnovnu školu, ali predškolsko obrazovanje ostaje zapostavljeno jer nije obavezno, a roditelji često nemaju mogućnost redovito odvoziti djecu u vrtić.
U udaljenim naseljima gdje žive pripadnici romske i egipćanske zajednice postoji samo jedna predškolska ustanova koju pohađaju isključivo djeca iz tih zajednica. Ali to nije dovoljno! Potreban je hitan angažman medijatora i organizacija prijevoza kako bi se djeca redovito uključila u predškolski sustav i pratila tijekom boravka u vrtiću.
Još jedan alarmantan problem je nedostatak ključnih dokumenata kod pripadnika romske zajednice – osobnih iskaznica, uvjerenja o državljanstvu, izvoda iz matične knjige rođenih. Bez tih papira, djeca i odrasli nemaju pristup zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, zapošljavanju i drugim osnovnim pravima. Čak tri generacije nekih obitelji nemaju riješen pravni status, što je katastrofalno za njihovu budućnost.
Rade li institucije svoj posao? Beriša kaže da pojedinci jesu posvećeni, ali sustav je neusklađen i nekordiniran. Apelira na sve nadležne da pokažu empatiju, solidarnost i profesionalnost.
Iako postoje neki pomaci, poput programa „Evropa sad“ koji su poboljšali socijalni status Roma, problemi diskriminacije i stereotipa i dalje su prisutni. Poslodavci često imaju negativne predrasude, a romska kultura i jezik ostaju nepoznanica većini društva.
Ova tema nije samo priča o obrazovanju – to je borba za osnovna ljudska prava i dostojanstvo. Ako vam je stalo do pravde i jednakosti, možda je vrijeme da se zapitate: što mi možemo učiniti da pomognemo? Ili barem da se ne pravimo da ne vidimo? Komentirajte ako imate što za reći, jer šutnja nije opcija!
