Zamislite život u kojem svaki dan znači borbu s iglama, boli i neizvjesnošću. Milica Adamović, žena u svojim četrdesetima, vodi tešku bitku s bubrežnom bolesti već godinama. Njezin lijevi bubreg odstranjen je davne 2000. godine, a od tada joj dijaliza spašava život, ali i oduzima snagu i nadu. Svaki drugi dan, četiri sata provodi priključena na aparat koji joj pumpa krv kroz cijevi, dok tijelo i duša vrište od iscrpljenosti. “Tijelo mi popušta, vid mi se muti, a toplina nestaje iz prstiju,” opisuje Milica trenutke kada joj tlak pada tijekom dijalize. Ipak, ona ne odustaje. Svaki ubod igle je podsjetnik koliko je jaka i istrajna u svojoj borbi za život.
Milicina priča nije samo o boli, već i o ogromnoj nepravdi sustava. Godinama je tražila donora bubrega, ali bez uspjeha. Pet potencijalnih donora odustalo je u posljednjem trenutku, a obitelj joj ne može pomoći – majka je operirala aneurizmu, brat ima posebne potrebe, a otac je preminuo. Živi kao podstanar s majkom i bratom, boreći se s kirijom, računima i lijekovima. Nema pravo na prijevoz do dijaliznog centra jer nije prijavljena na adresi stanovanja, što dodatno otežava njezin život.
Milica apelira na društvo da podigne svijest o važnosti darivanja organa. “Dijaliza nije izlječenje, to je borba, ja sam ratnik,” kaže ona. Njezina priča je poziv svima nama da ne zatvaramo oči pred ljudima koji se svakodnevno bore za život. Ako mislite da je vaš život težak, sjetite se Milice i njezinih sati na dijalizi, borbe sa svojim tijelom i sustavom koji ne pruža dovoljno pomoći. A vi, što biste vi učinili da ste na njezinom mjestu? Podijelite svoje misli, možda baš vaša riječ nekome promijeni dan.
