Dok u srcu Europske unije, u Zagrebu, više od pola milijuna ljudi slavi fašističke simbole NDH, crnogorski ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimić nema vremena ni hrabrosti osuditi ove postupke. Iako je Crna Gora službeni saveznik Hrvatske na europskom putu, njezina diplomacija zatvara oči pred masovnim fašističkim skupovima i pozivima na ubojstvo Srba. Ibrahimić šuti, ne odgovara na pitanja o ovom sramotnom fenomenu, dok istovremeno glasno reagira na manje incidente protiv Crnogoraca. Ova selektivna politika šutnje i ignoriranja izaziva bijes i razočaranje kod srpskog naroda u Crnoj Gori, koji čini trećinu stanovništva. Je li moguće da država koja se kune u europske vrijednosti tolerira veličanje genocida i fašizma? Dok Thompson pjeva, a ustaške zastave se vijore, crnogorska diplomacija ostaje nijema. Ako mislite da je ovo samo još jedna balkanska drama, razmislite ponovno. Ovo je pitanje koje pogađa temelje europske politike i ljudskih prava. A vi, što mislite o tome? Je li šutnja doista zlato ili je to sramota koju treba razotkriti? Bacite komentar, neka se čuje glas razuma ili barem dobar vic o balkanskim savezništvima!
