Godina boli i tuge: Ubojstvo mladog policajca Nikole Krsmanovića i njegova neutešna obitelj
Nikola Krsmanović, mladi policajac iz Draginca, ubijen je prije gotovo godinu dana kod Loznice. Njegov ubojica, Faton Hajrizi, osuđeni kriminalac s Kosova i Metohije, pucao je u Nikolu tijekom noćne smjene. Obitelj Krsmanović, majka Ljiljana i otac Milenko, godinu dana žive u neizmjernoj boli i tuzi zbog gubitka sina.
Život prekinut u najboljim godinama Nikola je volio svoj posao i radio ga je s velikom posvećenošću. Imao je planove za život, ali su mu svi snovi prekinuti tog kobnog dana. Bio je mlad, pun života, tek se vratio u rodni Draginac nakon deset godina u Beogradu. Njegova smrt ostavila je prazninu koju ništa ne može popuniti.
Obitelj u agoniji Njegovi roditelji opisuju kako im je život sveden na svakodnevne posjete groblju, gdje pale svijeće i sjede u tišini. Majka Ljiljana prisjeća se posljednje noći s Nikolom, kada je on otišao na noćnu smjenu, a ona je bila u Švicarskoj kod kćeri. Jutro nakon noćne smjene, obitelj je saznala strašnu vijest – Nikola je ubijen.
Otac Milenko prisjeća se trenutka kada je saznao za smrt sina, okružen policijom i prijateljima. Obitelj je zahvalna svima koji su im pružili podršku, ali ništa ne može vratiti njihovog Nikolu.
Detalji tragedije Nikola je s kolegom stajao na pumpi kada su primijetili sumnjivi automobil s tablicama iz Tutina. Zaustavili su vozilo, a vozač, taksist, bio je prestravljen i drhtao. Kada je Nikola provjeravao suvozača, taksist je izvadio pištolj i pucao tri puta u Nikolu, a zatim i u njegovog kolegu. Nikola je ranjen uspio se suprotstaviti, ali je pogođen u glavu i preminuo.
Ubojica je ostavio telefon i dokumente u kolima, a njegovi suučesnici locirani su u Republici Srpskoj. Postoje različite priče o tome što se točno dogodilo, ali obitelj nikada neće saznati cijelu istinu.
Nikola kao čovjek i policajac Majka Ljiljana opisuje Nikolu kao posebno dijete, omiljenog u školi i među nastavnicima. Još kao sedmi razred znao je da želi postati policajac. Nakon što je uspješno završio obuku u žandarmeriji, preselio se u Beograd, kupio stan i ozbiljno shvaćao svoj posao.
Volio je svoj rodni kraj, prirodu, pse i pomagao je svima oko sebe. Njegova ljubav prema poslu i ljudima bila je ogromna. Obitelj i prijatelji i danas čuvaju uspomenu na njega, a na njegovom grobu često se nalazi štene koje je Nikola jednom poklonio majci.
Posljedice i sjećanja Nakon njegove smrti, u Loznici je proglašen dan žalosti, a u njegovom rodnom mjestu Dragincu jedna ulica nosi njegovo ime. Obitelj i dalje živi u boli, ne mogu se pomiriti s gubitkom. Njegova majka kaže da i dalje svakog dana razgovara s njegovom slikom i da ga čeka da se vrati.
Kolege iz žandarmerije su obitelji na raspolaganju 24 sata dnevno, a sjećanja na Nikolu žive kroz priče, uspomene i ljubav koju je ostavio za sobom.
Zaključak Ova tragedija podsjetnik je koliko je život krhak i koliko je važno cijeniti one koje volimo. Nikola Krsmanović nije samo broj u statistici – on je bio mladić sa snovima, obitelji i prijateljima koji ga nikada neće zaboraviti.
Ako imate sličnu priču ili mislite da je vrijeme da se ovakve tragedije ne zaborave, bacite komentar i podijelite svoje misli. Možda baš vaša riječ nekome znači više nego što mislite.
