Članak opisuje povijest imanja ‘Moja volja’, nekadašnjeg lovačkog dvorca grofa Petra Pejačevića, koje je kasnije postalo dom za slijepe djevojke. Imanje je poznato po svojoj povijesnoj ljepoti i nalazi se u blizini Fruške gore. Priča se fokusira na život slijepih djevojaka koje su tamo živjele, njihove sudbine i teškoće, kao i na trenutačnu oronulost zgrade i planove za njezinu rekonstrukciju. Legenda o imenu imanja povezana je s grofovim porokom kockanja. Članak nosi emotivnu i nostalgičnu notu, ističući važnost očuvanja ovog mjesta kao podsjetnika na prošlost i život ljudi koji su tamo boravili.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori mogu naglasiti socijalne i humanitarne aspekte priče, fokusirajući se na položaj i skrb za slijepe djevojke, zapuštenost povijesne baštine i potrebu za društvenom podrškom i očuvanjem takvih ustanova.
Centar: Centristički izvori obično predstavljaju uravnoteženu naraciju, ističući i povijesni značaj imanja i ljudsku priču o slijepim djevojkama, kao i činjenice o trenutačnom stanju imanja i planovima rekonstrukcije.
Desno: Desno orijentirani izvori mogu se fokusirati na povijesno i kulturno nasljeđe imanja, nasljeđe aristokracije i važnost očuvanja nacionalne povijesti, s manjim naglaskom na socijalne aspekte.