Svake godine u Srbiji dodjeljuju se nagrade za razvoj pristupačnosti, ali je li to samo još jedna formalnost ili stvarna briga o osobama s invaliditetom? Zamjenik zaštitnika građana Zoran Pašćanalić nedavno je dodijelio nagrade gradovima i općinama koje su najviše doprinijele pristupačnosti. Prva nagrada pripala je Pirotu za rekonstrukciju Doma vojske, koji je sada prilagođen osobama s invaliditetom, djeci i starijima. Ali, je li to dovoljno?
Pašćanalić je istaknuo da lokalne samouprave sve više brinu o osobama s invaliditetom, a svijest građana raste. Međutim, naglasio je da pristupačnost nije samo u bolnicama, već i u muzejima, kinima i kazalištima – mjestima koja svi žele posjećivati.
Osim Pirota, nagrade su dobili i Bosilegrad za ugradnju lifta u Dom zdravlja, Bela Palanka za unapređenje pristupačnosti srednje škole, Smederevo za suradnju s udrugama, Kikinda za adaptaciju objekata, dok je Kragujevac pohvaljen za uvođenje osobnog pratitelja i otvaranje dnevnog boravka za osobe s invaliditetom.
Ipak, koliko je stvarno učinjeno? Jesu li ove nagrade samo lijepa slika za javnost ili stvarni pomak? Pristupačnost je tema koja se tiče svih nas, jer nitko nije imun na životne okolnosti koje mogu promijeniti naše potrebe. Zato je važno stalno podsjećati na ovu temu i zahtijevati konkretne akcije, a ne samo nagrade.
Ako mislite da je ovo samo još jedna ceremonija bez pravog učinka, ili ste možda iznenađeni koliko se ipak radi, ostavite komentar i podijelite svoje mišljenje. Tko zna, možda baš vaša kritika ili pohvala pokrene pravu promjenu!
