Dobrodošli u svijet crnogorskih nagrada gdje se poezija ne mjeri stihovima, već političkom podobnošću! Nagrada koja je nekada bila prestižni simbol umjetničkog stvaralaštva, danas je samo još jedan dvorac ukras za podobne, politički podobne, naravno. Glavni problem? Nije nova vlast, nije ni stara – to je sustav koji se ne mijenja, gdje se nagrade dijele kao bakšiš, a institucije se unižavaju bez prestanka.
Prije nego što pomislite da je ovo samo još jedna priča o korupciji, razmislite ponovno. Ova praksa je stara koliko i sama Crna Gora, samo su se klanovi promijenili. Nekada je jedan klan upravljao nagradama, sada drugi, ali rezultat je isti – nagrade se ne dodjeljuju po zaslugama, već po partijskim interesima.
I što je s laureatima? Jesu li zaista zaslužili? Mnogi tvrde da nisu. Bećir Vuković, jedan od nagrađenih, poznat je po svojoj autentičnoj poeziji, ali njegove političke izjave su daleko od poezije. Nagrada mu nije dodijeljena zbog umjetničkog rada, već zbog političkog stava koji podržava Andriju Mandića i njegovu ideju o „redizajniranju“ 13. srpnja – državnog praznika Crne Gore. To je izazvalo žestoke reakcije i podijelilo javnost.
Da stvar bude gora, jedan od laureata je odbio nagradu, što je samo dodatno pokazalo koliko je atmosfera oko nagrada zatrovana. Odbijanje nagrade nije samo osobni čin, već i jasan signal da je sustav truo i da nagrade ne pripadaju onima koji ih zaista zaslužuju.
A što kažu političari? DPS, nekadašnja vlast, sada u opoziciji, trebao bi biti suzdržaniji u kritikama, jer su i oni sudjelovali u ovom cirkusu. Sve je to ista igra moći, ista drpačka otimačina, samo se igrači mijenjaju.
I dok se Crna Gora bori s ovim problemom, Andrija Mandić otvoreno predlaže promjenu državnog praznika, što dodatno razbuktava strasti i političke tenzije. Umjesto da se fokusiramo na istinske vrijednosti i umjetnost, mi gledamo kako se nagrade koriste kao oruđe političke manipulacije.
Ako ste mislili da je poezija sveta i da nagrade trebaju biti priznanje za talent i trud, razmislite ponovno. U Crnoj Gori, nagrade su postale politička roba, a institucije su na koljenima. Možda je vrijeme da se zapitamo – kome zaista služe ove nagrade i tko ih zaslužuje?
I da, ako ste pročitali do ovdje, bacite komentar – je li poezija zaista mrtva ili je samo zarobljena u političkim igrama? Ili možda imate omiljenog pjesnika koji je zaslužio nagradu, a nije je dobio? Hajde, podijelite svoje mišljenje, neka se čuje glas naroda!
