Krvavi rat u Kongu konačno na papiru – ali je li mir stvaran ili samo maska za rudarsku pljačku?
Godinama je istočni Kongo bio krvavo bojište, gdje su sukobi odnijeli tisuće života i raselili stotine tisuća ljudi. No sada, uz američko posredovanje, Ruanda i Demokratska Republika Kongo potpisale su mirovni sporazum koji obećava kraj sukoba i početak ekonomske integracije. Službeno, sporazum je veliki korak prema miru, ali ispod površine skriva se prava drama – tko će zapravo profitirati od bogatog rudnog blaga ovog područja?
Trupe se povlače, ali tko dobiva rudnike?
Prema dogovoru, ruandske trupe trebaju se povući iz istočnog Konga u roku od 90 dana. Dužnosnici obje zemlje obvezali su se na regionalnu ekonomsku integraciju, što zvuči kao bajka o miru i prosperitetu. Ali, čekajte – američka administracija Donalda Trumpa tvrdi da će SAD dobiti prava na eksploataciju minerala poput tantala, zlata, kobalta, bakra i litija. Dakle, dok se priča o miru, u pozadini se odvija prava rudarska igra moći.
M23 i ruandska vojska – saveznici ili neprijatelji?
Sukob u Kongu nije nastao preko noći. Ruanda je optužena da je podržavala pobunjeničku grupu M23, koja je ranije ove godine zauzela dva najveća grada u istočnom Kongu – područja bogata mineralima. Analitičari tvrde da je Ruanda poslala najmanje 7.000 vojnika preko granice da pomogne M23 u njihovoj munjevitoj ofenzivi. Ruandski ministar vanjskih poslova nazvao je sporazum „prekretnicom“, dok je kongoanska kolegica naglasila da sporazum mora biti praćen stvarnim povlačenjem trupa.
Genocid, ratovi mačetama i regionalna nestabilnost
Ovaj sukob vuče korijene iz genocida u Ruandi 1994. godine i predstavlja jedan od najgorih ratova koje je svijet vidio. Tisuće su ubijene, a regija je godinama bila u kaosu. Strahuje se da bi sukob mogao proširiti i na susjedne zemlje, što bi izazvalo još veću katastrofu. Unatoč potpisivanju sporazuma, mnogi su skeptični hoće li mir zaista potrajati ili je ovo samo još jedna faza u dugotrajnoj borbi za kontrolu nad rudnim bogatstvom.
Američki interes i zapadni investitori – tko je pravi dobitnik?
Administracija Donalda Trumpa ponosno ističe da je ovaj sporazum njihov uspjeh i da će privući milijarde dolara zapadnih investicija u regiju. Ali, je li mir zaista cilj ili samo sredstvo za otvaranje vrata rudarskim kompanijama? Kongo je bogat mineralima koji su ključni za tehnologiju i industriju širom svijeta. Sada, dok se trupe povlače, prava bitka za kontrolu nad ovim resursima tek počinje.
Što slijedi?
Sporazum je potpisan, ali ostaje pitanje – hoće li obje strane ispuniti svoje obveze? Hoće li ruandske trupe zaista otići? Hoće li regionalna ekonomska integracija donijeti prosperitet ili će samo produbiti nejednakosti? I najvažnije, hoće li obični ljudi u Kongu konačno moći živjeti bez straha od rata?
Dok čekamo odgovore, ne možemo se ne zapitati – je li ovaj mirovni sporazum zaista kraj krvavog sukoba ili samo početak nove pljačke minerala? Ako imate mišljenje, ili samo želite nasmijati se na račun svjetske politike, slobodno bacite komentar. Tko zna, možda baš vaša teorija zavjere ima više smisla od službenih izjava!
Ovo nije kraj priče, već samo početak nove faze u jednoj od najkompleksnijih i najkrvavijih saga Afrike. Držite oči otvorene i ne vjerujte svemu što pročitate – naročito ako dolazi iz Washingtona.
