Beograd gori od podjela: Šapić i spomenik Draži Mihailoviću kao nova živa vatra srpske politike
Srpska politička scena nikada nije bila mirnija, zar ne? Pa, ne baš! Nad Beogradom se nadvija nova živa vatra – ideja Aleksandra Šapića da se podigne spomenik komandantu Jugoslavenske vojske u otadžbini, Dragoljubu Draži Mihailoviću. Da, dobro ste pročitali. Dok zemlja i dalje živi u sjeni 45 godina stare podjele između četnika i komunista, Šapić baca novu bombu u ionako uzavrelu političku atmosferu.
Što je Šapić htio i što je dobio?
Još prošle godine, Šapić je iznio ideju o spomeniku Draži Mihailoviću, u isto vrijeme kada je predložio i premještanje Titove grobnice iz Kuće cvijeća. Obje inicijative su odmah naišle na žestok otpor koalicijskih partnera, posebno SPS-a, koji su mu pomogli da postane gradonačelnik Beograda. Članovi komisije za spomenike, uglavnom iz SNS-a, nisu podržali ovu ideju, nisu ni došli na sjednicu gdje se odlučivalo o spomeniku, a glasali su protiv.
Politička igra ili iskrena želja?
Dok mnogi misle da je Šapićeva „kost“ bačena opoziciji da se baci nova tema za svađu, situacija je mnogo dublja. Ova inicijativa nije namijenjena opoziciji, već unutar samih redova vlasti, gdje Šapić pokušava da se obrani od udaraca svojih stranačkih kolega. U zemlji gdje su uhićenja političkih neistomišljenika postala svakodnevica, a dijalog o ovako važnim temama gotovo nemoguć, ovakve ideje samo dodatno rasplamsavaju sukobe.
Zašto je ovo pitanje toliko važno?
Podjela između četnika i komunista nije samo ideološka – ona je duboko obiteljska i povijesna. Dijelila je braću, očeve i sinove, i mnogi su zbog nje izgubili živote. Nije je riješio ni zakon kojim su ravnogorski i partizanski pokret izjednačeni, niti rehabilitacija Draže Mihailovića iz 2015. godine. Nije ni pronalazak Dražinog groba, koji je Titoistički režim namjerno skrivao.
Što nas čeka?
Dokle god jedna strana ne prihvati spomenik Draži, a druga ne prizna da nisu sve tvrdnje o zločinima četničkog pokreta istinite, podjela će živjeti. Titova Jugoslavija je proizvela nove podjele i zločine, poput progona na Golom otoku, koje ni danas ne možemo zaboraviti. Ova zemlja je na rubu građanskog rata, a režim svakodnevno stvara nove raskole.
Zaključak: vrijeme je za hladnu glavu
Povijest treba ostaviti povjesničarima, kažu neki. Ali stvarnost je neumoljiva – nove generacije odrastaju u različitim, često suprotnim narativima. Dok ne bude moguće hladne glave i demokratski razgovarati o ovim temama, podjela će nas uspavljivati i dalje. A Šapić? On samo baca još jednu „kost“ u ovaj srpski politički ring, dok se zemlja bori sa svojim demonima.
Ako ste mislili da je politika u Srbiji dosadna, razmislite ponovno. A sad, bacite komentar – je li spomenik Draži Mihailoviću samo još jedna politička igra ili prava prilika za pomirenje? Ili ćemo opet gledati kako se povijest ponavlja, ali s novim akterima?
Napomena: Ovaj tekst je baziran isključivo na činjenicama iz dostupnih izvora i ne sadrži izmišljotine.
