Već godinama malinari u zapadnoj Srbiji imaju sve veći problem – nema tko brati maline! Nekada su studenti stajali u redu za posao, a danas? Danas berači dolaze iz udaljenih dijelova Srbije, pa čak i iz Indije i Pakistana. Da, dobro ste pročitali – naši malinari dovode strane radnike jer domaći jednostavno ne žele raditi u vrućini i napornim uvjetima.
Alen Macura, mladić od 21 godine iz Svrljiga, kaže da nije lako, ali nije ni neizdrživo. Ustaju u pola pet ujutro, berba počinje u pet, dok sunce još ne prži. Nakon pauze i obroka, nastavljaju do večeri. Iako je posao naporan, zarada je „jako dobra“ – dnevno dobiju oko 5 eura, što za dvadeset dana berbe nije mala svota.
Njihov poslodavac Goran Glavonjić ističe da se trudi osigurati dobre uvjete – kvalitetan obrok, hladnu vodu i pauze u najjačoj vrućini. No, problem je što nema dovoljno domaćih berača. Pokušao je angažirati radnike preko agencije iz Beograda, čak i iz Pakistana, ali nije htio riskirati jer nije siguran mogu li oni izdržati uvjete i može li se sporazumjeti s njima.
Dakle, dok malinari žale da nema radnika, mladi bježe od posla, a strani radnici dolaze brati naše maline za dnevnicu od 3 do 5 eura. Zarada jest dobra, ali tko je spreman mučiti se na suncu i u znoju? Ovo je prava drama sela i sezonskog rada – gdje su nestali naši berači i što će biti s malinarstvom ako se ovako nastavi?
A vi? Biste li vi otišli brati maline za 5 eura dnevno? Ili je bolje ostati u gradu i žaliti se na poslove? Bacite komentar, da vidimo tko je spreman na pravi radni podvig!
