Srpski jezik u dijaspori: Herojski pothvat ili samo prazne riječi?
Jeste li znali da Ministarstvo obrazovanja Srbije već četvrtu godinu zaredom pokušava održati plamen srpskog jezika među djecom u dijaspori? Da, dobro ste pročitali – četiri godine! Ali je li to dovoljno ili samo kap u moru problema?
Program koji traje, ali mijenja li se išta?
Posebna savjetnica Ministarstva obrazovanja, Slađana Nikolić, nedavno je posjetila prvu grupu učenika i nastavnika dopunskih škola srpskog jezika u inozemstvu. Projekt „Ljeto zavičaj“ traje već četiri godine i ima za cilj unaprijediti odnos prema srpskom jeziku i književnosti kao stupu nacionalnog identiteta. Ali, je li to samo lijepa priča ili stvarna briga o budućnosti naše djece?
Nikolić je naglasila da Ministarstvo nastavlja podržavati i unapređivati ovaj program, jer je važno da naši ljudi u dijaspori ne zaborave tko su i odakle su krenuli. Ali, budimo realni – koliko djece u dijaspori zaista ima pristup ovim dopunskim školama? Koliko je država uložila u infrastrukturu, nastavnike, materijale?
Srpski jezik na udaru globalizacije
U svijetu gdje engleski i drugi jezici dominiraju, borba za očuvanje srpskog jezika među mladima u inozemstvu je kao borba protiv vjetrenjača. Djeca se rađaju i odrastaju u sredinama gdje je srpski samo dodatni jezik, često bez podrške okoline. Je li dovoljno samo organizirati ljetne škole i poneki sat vikendom?
Što kažu drugi?
Dok Ministarstvo obrazovanja hvali svoj projekt, mnogi roditelji i nastavnici u dijaspori tvrde da je sustav daleko od savršenog. Nedostatak financijske podrške, loša organizacija i premalo nastavnog kadra su samo neki od problema. Je li ovo zaista briga o djeci ili samo PR kampanja za domaću publiku?
Zaključak: Herojski pothvat ili samo kap u moru?
Ministarstvo obrazovanja Srbije svakako zaslužuje pohvale za trud i inicijative. Ali, ako želimo da srpski jezik zaista živi u dijaspori, potrebna je mnogo veća posvećenost, ulaganja i konkretni koraci. Inače, sve ostaje samo na lijepim riječima i obećanjima.
A vi? Mislite li da država stvarno brine o našoj djeci u dijaspori ili je ovo samo još jedna priča za medije? Bacite komentar, ispričajte svoju priču ili samo bacite neki dobar vic o dopunskim školama – da vidimo tko je stvarno budan u ovoj temi!
