Jeste li ikada pomislili da vam roditelji nisu posvećivali dovoljno pažnje dok ste odrastali? Niste sami! Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu je tiha epidemija koja ostavlja duboke ožiljke, a mnogi to ni ne shvaćaju. Stručnjaci s portala YourTango izdvojili su sedam jasnih znakova koji ukazuju da ste možda odrasli bez potrebne emocionalne podrške, a posljedice se osjećaju i u odrasloj dobi.
Prvo, ako ste navikli da se mučite sami i da vam je neugodno tražiti pomoć, to je alarmantan znak. Djeca čiji roditelji nisu bili emocionalno prisutni često nisu imala nikoga tko bi ih pitao kako se osjećaju ili trebaju li pomoć. Naučili su da je traženje pomoći besmisleno i zato to izbjegavaju i kao odrasli.
Drugi znak je postavljanje previsokih standarda i usmjeravanje ljutnje prema sebi. Odrastanje bez emocionalne potvrde često vodi do osjećaja da nikada niste dovoljno dobri, bez obzira na stvarne uspjehe. Teško vam je oprostiti sebi pogreške i gledati na situacije s razumijevanjem.
Treće, ako vam je lakše slušati druge nego dijeliti svoje misli i osjećaje, i ako se povlačite kada vas netko pita kako ste, to može biti posljedica zanemarivanja. Djeca čiji roditelji ignoriraju njihove emocije uče da su njihove emocije nevažne ili neželjene, pa ih potiskuju i u odrasloj dobi.
Četvrti znak je nelagoda u suočavanju sa snažnim emocijama i sukobima. Ako najradije bježite iz prostorije kada atmosfera postane napeta, to može biti posljedica ranog emocionalnog ili fizičkog napuštanja, zbog čega je mozak preosjetljiv na bilo kakvu prijetnju odbacivanja.
Peti znak je teškoća u motivaciji i samokontroli. Ako vam je teško natjerati sebe da radite ono što znate da treba, ili da prestanete s nečim što ne biste smjeli, a potom se zbog toga kažnjavate, to može biti posljedica nedostatka zdravih unutarnjih granica koje roditelji nisu razvili kod vas.
Šesti znak je emocionalno isključivanje. Kada ste tužni, ljuti ili povrijeđeni, uvjeravate sebe da to nije važno ili da morate biti jači, što vodi do gubitka veze sa vlastitim unutarnjim svijetom. Kasnije se pitate zašto ne osjećate ništa ili ne znate što želite.
Sedmi i posljednji znak je da ste sami sebi najgori kritičar i teško prihvaćate svoje slabosti ili pogreške. Djeca koja prerano postanu samostalna izvana mogu izgledati snažno, ali iznutra su često nezaštićena i usamljena, jer nisu imala nikoga tko bi ih podržao u teškim trenucima.
Ali nije sve crno! Dobra vijest je da je moguće nadoknaditi ono što niste dobili. Kao odrasla osoba možete naučiti prepoznati svoje potrebe, izražavati emocije i tražiti podršku. Niste krivi za ono što vam se dogodilo, ali sada možete preuzeti odgovornost za svoj oporavak. Pažnja, nježnost i emocionalna prisutnost koje niste imali, sada možete dati sami sebi, a to može biti pravo iscjeljenje.
Ako ste se prepoznali u ovim znakovima, možda je vrijeme da se oslobodite tereta prošlosti i krenete putem emocionalnog iscjeljenja. A ako imate svoju priču ili mislite da je ovo preuveličano, bacite komentar dolje – uvijek je zabavno vidjeti tko se prepozna, a tko će reći „ma, to nije za mene!“
