Šrinkflacija je ekonomski fenomen u kojem se smanjuje veličina ili količina proizvoda dok cijena ostaje ista ili čak raste. Ovaj fenomen prvi put je primijećen tijekom ekonomske krize 2008. godine, kada su proizvođači, suočeni s rastom troškova proizvodnje, smanjivali količinu proizvoda u pakiranjima kako ne bi povećali cijenu. Najčešći primjeri su smanjenje gramaže čokolade, keksa i drugih proizvoda, dok ambalaža ostaje slična. Šrinkflacija se može odnositi i na usluge, gdje se smanjuje opseg usluga u paketu, a cijena ostaje ista. U nekim zemljama poput Francuske, Južne Koreje i Italije uvedene su mjere za veću transparentnost i obavještavanje potrošača o smanjenju količine proizvoda. U Hrvatskoj problem još nije adekvatno reguliran, ali je sve prisutniji. Potrošači trebaju biti oprezni i informirani o ovom skrivenom obliku poskupljenja.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju negativan utjecaj šrinkflacije na potrošače, prikazujući je kao obmanjujuću praksu korporacija koje povećavaju profit na štetu kupaca. Često pozivaju na jaču državnu regulaciju i zaštitu potrošača kako bi se borili protiv ovog skrivenog inflatornog efekta i osigurali transparentnost.
Centar: Centristički izvori pružaju uravnotežen pogled, objašnjavajući šrinkflaciju kao odgovor proizvođača na rast troškova bez izravnog povećanja cijena. Fokusiraju se na informiranje potrošača o fenomenu i navode regulatorne mjere koje su poduzele različite zemlje radi veće transparentnosti i zaštite prava potrošača.
Desno: Desno orijentirani izvori mogu naglasiti tržišnu prirodu šrinkflacije, promatrajući je kao prirodan poslovni odgovor na ekonomske pritiske poput povećanih troškova proizvodnje. Mogu istaknuti važnost izbora i odgovornosti potrošača, sugerirajući da potrošači trebaju biti oprezni i informirani, a ne se previše oslanjati na državnu intervenciju.
