Dobrodošli u apsurdnu predstavu zvanu crnogorska vanjska politika! Dok ministar Ervin Ibrahimbović ponosno brani Crnu Goru kao staru europsku naciju s proeuropskom i prozapadnom orijentacijom, zaboravlja da govori pred istim onim saveznicima koji su prije samo dvadesetak godina bacali bombe na njegovu zemlju. Da, dobro ste pročitali! NATO, ta ista alijansa koja je bombardirala mostove, tvornice i moralnu vertikalu crnogorskog naroda, sada je glavni saveznik Crne Gore u Bruxellesu.
Ibrahimbović tvrdi da je Crna Gora slobodna jer maršira u koloni, neovisna jer provodi tuđe politike, i stara nacija dok novi identiteti izranjaju kao proizvod evroatlantističke indoktrinacije. Njegova ambicija da Crna Gora uđe u EU do 2028. godine zvuči kao stranački slogan, a ne ozbiljan plan. Umjesto stvarnih analiza, građani dobivaju diplomatsku poeziju, dok povijest slobode služi samo kao ukras za govore u prijestolnicama koje su nekada diktirale koordinate za zračne udare.
Ako je ovo novo lice europske nacije, postavlja se pitanje – što smo mi uopće bili prije toga? Licemjerje, zaborav i politička manipulacija su na vrhuncu, a narod ostaje zbunjen i podijeljen. Je li Crna Gora zaista slobodna ili samo lutka u rukama moćnih? Ova priča nije samo o politici, već o identitetu, ponosu i pravdi. A vi, što mislite? Je li moguće biti prijatelj s onima koji su ti bacali bombe? Bacite komentar, smijte se ili se ljutite – ali nemojte ostati tihi!
