Paljenje strnjike nakon žetve u Srbiji i dalje je široko rasprostranjena praksa unatoč zakonskoj zabrani. Poljoprivrednici često vjeruju da spaljivanje povećava plodnost tla, no stručnjaci ističu da ova praksa uništava humus, korisne mikroorganizme i oslobađa velike količine ugljičnog dioksida, doprinoseći klimatskim promjenama. Zakon predviđa visoke kazne za paljenje, ali problem ostaje neriješen. Alternativa je zaoravanje ostataka, što poboljšava plodnost i smanjuje štetu za okoliš. Osim toga, postoje i druge aktivnosti nakon žetve koje doprinose očuvanju tla i povećanju prinosa.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju štetu za okoliš koju uzrokuje paljenje strnjike, ističući njen doprinos klimatskim promjenama i uništavanju zdravlja tla. Zalažu se za strožu provedbu zabrana i podršku održivim poljoprivrednim praksama poput zaoravanja ostataka i organske poljoprivrede.
Centar: Centristički izvori iznose uravnotežen pogled, priznajući tradicionalne razloge zbog kojih poljoprivrednici pale strnjiku, kao što su troškovi i jednostavnost, ali i prepoznaju štetu za okoliš i zakonske restrikcije. Fokusiraju se na podizanje svijesti, edukaciju i postupnu primjenu boljih praksi nakon žetve.
Desno: Desno orijentirani izvori ističu ekonomske izazove s kojima se poljoprivrednici suočavaju, poput troškova i rada potrebnog za alternativne metode paljenju. Mogu naglasiti potrebu za praktičnim rješenjima koja ne opterećuju previše financijski poljoprivrednike, a ponekad dovode u pitanje strogoću propisa ili se zalažu za poticaje umjesto kazni.