Tetovaže su nekada bile znak buntovništva, a danas su svuda – na rukama, nogama, vratu, kod tinejdžera, liječnika, profesora, konobara… Čak su i sportaši počeli nositi tetovaže! Nikola Žarković, poznat kao Džoni Tetovira, kaže da je danas 95% klijenata „normalni ljudi“, dok su devedesetih bili problematični. Poslodavci se polako prilagođavaju, ali i dalje postoje industrije poput policije, vojske i zrakoplovstva gdje su vidljive tetovaže zabranjene. Miloš Lisica iz HR Wireless Media grupe smatra da tetovaže ne bi trebale mijenjati mišljenje o profesionalnosti, jer ih sve više ljudi ima.
S druge strane, teolog Draško Djenović objašnjava da Crkva ne podržava tetovaže, ali ih ni ne zabranjuje eksplicitno. Nije smrtni grijeh i ne utječe na pristup pričesti. Papa Franjo je govorio da tetovaže ne bi trebale biti velike ili vidljive, a medicina upozorava da tetovaže nisu potpuno sigurne. U Americi postoje svećenici motociklisti s tetovažama, dok u našim krajevima episkopi i monasi nisu tetovirani.
Tehnologija tetoviranja se razvila, sada je brža, higijenski sigurnija, a tetovaže su postale dio svakodnevice. Ali, jesmo li zaista spremni prihvatiti ih svugdje? Ili će tetovaže ostati tabu u nekim profesijama i kod Crkve? Ako imate tetovažu, jeste li ikada osjetili predrasude? Podijelite svoje mišljenje, možda je vrijeme da svi zajedno razbijemo stereotipe!
