Zamislite osmogodišnjeg dječaka u Tajlandu koji ne govori, već samo laje! Da, dobro ste pročitali. Taj dječak pronađen je u kolibi, okružen psima, jer su ga majka i brat, oboje ovisnici o drogama, ostavili na cjedilu. Majka ga je upisala u školu samo da bi primala državnu pomoć, iako dijete nikada nije kročilo u učionicu. Lokalna zajednica ga je izbjegavala, a on je, nemajući nikoga s kim bi komunicirao, počeo oponašati pse. Ovo nije scena iz horor filma, već stvarnost u srcu Tajlanda.
Policija i aktivisti reagirali su tek nakon što je škola prijavila slučaj. Dječak je sada smješten u dom za nezbrinutu djecu, a vlasti obećavaju da će pratiti njegov napredak i pružiti mu priliku za bolji život. Ali kako je moguće da društvo dopusti da jedno dijete padne tako nisko? Kako je moguće da droga i nebriga unište djetinjstvo na ovakav način? Ovo je alarm za sve nas – da ne zatvaramo oči pred problemima koji nas okružuju.
Ovaj slučaj otkriva mračnu stranu društva gdje djeca postaju žrtve neodgovornosti odraslih. Dok se vlasti trude popraviti situaciju, pitanje ostaje: koliko još djece pati u tišini? I koliko dugo ćemo dopustiti da se ovakve tragedije događaju pred našim očima? Ako vam je ova priča dirnula srce ili vas iznervirala, podijelite svoje mišljenje – možda baš vaša riječ može pokrenuti promjenu.
