Vidovdan u Ćacilendu – književna večer ili politički performans? Dok predsjednik SNS Miloš Vučević tvrdi da stranka neće organizirati miting za Vidovdan u Beogradu, najavljuje da bi se članovi SNS mogli pridružiti studentima u Pionirskom parku ili Ćacilendu na kulturnoj večeri. Ova najava izazvala je buru reakcija na društvenim mrežama, jer se književna večer održava u prostoru poznatom kao Ćacilend, koji je poznat kao paravojni kamp. Istaknuti pisci i izdavači ne štede kritike. Vladislav Bajac naziva ovo „smiješnim krajem kulturne politike Srbije“, dok Zoran Hamović ocjenjuje situaciju kao vrhunac apsurda. Studenti će, prema njegovim riječima, predstaviti knjigu koju ne namjeravaju čitati, inspirirani političarima koji bi mnogo više učinili za knjigu da im ne daju. Katarina Ješić upozorava da književnost ne smije biti dio političkih manipulacija jer time gubi svoju osnovnu funkciju – oplemenjivanje i otvaranje kulturnog dijaloga. Gojko Božović ističe da ovakva instrumentalizacija književnosti nije viđena ni u najmračnijim vremenima i da književne večeri kakva je najavljena za Vidovdan u Ćacilendu predstavljaju paravojni kamp u Pionirskom parku, što je nečuveno u novijoj srpskoj povijesti. Ovaj događaj pokazuje duboku društvenu i političku krizu koju vlast pokušava prikriti represijom, propagandom i performansima. Branislav Grubački ironično podsjeća da je Sekretarijat za kulturu AP Vojvodine naručio knjige Milorada Ulemeka Legije za knjižnice širom pokrajine, što je još jedan dokaz kontinuiteta ovakve kulturne politike. Književna večer u Ćacilendu nije samo kulturni događaj, već ogledalo dubokih podjela i političkih manipulacija u društvu. Ako vam se čini da je ovo samo još jedan bizaran performans, možda ste u pravu – ali to je naša stvarnost danas. A vi, što mislite o tome? Je li književnost zaista postala samo još jedna pozornica za političke igre? Bacite komentar, da vidimo tko je za, a tko protiv ovog kulturnog cirkusa!
