Ratni zločinci i Vučićeva politika: Zašto Hrvatska i regija i dalje gledaju u ogledalo poricanja?
Dobrodošli u srpsku verziju vremenske petlje iz pakla! Dok svijet obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici, Srbija i dalje igra istu staru igru: relativizacija, poricanje i glorifikacija ratnih zločinaca. Da, dobro ste pročitali. Ratni zločinac Vojislav Šešelj, osuđen pred Haškim tribunalom, i dalje je omiljeni gost režimskih medija u Srbiji. Njegove prijetnje i govor mržnje nisu nestali – samo su dobili novi, politički šminkerski sloj.
Šešelj i Vučić: Dva lica iste medalje
Vojislav Šešelj, poznat po svojim ratnim zločinima i haškoj presudi, i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, možda nisu u istoj stranci, ali dijele isti stav prema događajima iz 1990-ih. Dok studenti mjesecima protestiraju protiv Vučićevog autokratskog režima, Šešelj najavljuje “proslavu” 30 godina “oslobođenja” Srebrenice – što je eufemizam za ulazak generala Ratka Mladića, osuđenog za genocid, u to mjesto. Vučić, s druge strane, koristi manipulaciju i laži da bi optužio studente da žele proglasiti cijeli srpski narod genocidnim, što je apsurd i uvreda za zdrav razum.
Genocid u Srebrenici: Sudski dokazana činjenica, ali ne i u Srbiji
Genocid u Srebrenici, gdje je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, pravosnažno je utvrđen od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Ipak, u Srbiji se ta činjenica i dalje negira ili relativizira. Predsjednica Narodne skupštine Srbije Ana Brnabić otvoreno tvrdi da se u Srebrenici nije dogodio genocid, već “užasan ratni zločin” – kao da to mijenja suštinu strašnog zločina.
Zašto je suočavanje s prošlošću toliko teško?
Teško je suočiti se sa svojim greškama, posebno kada su one kolektivne i strašne. Ali još je teže kada politički lideri i mediji guraju narode u poricanje i zaborav. Srbija je zarobljena u začaranom krugu: glorifikacija ratnih zločinaca, poricanje genocida i manipulacija istinom služe kao oruđe za održavanje vlasti i nacionalističke politike.
Međunarodna zajednica i regionalni akteri
Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović upozorava da ignoriranje pravde i nepoštivanje međunarodnog prava nosi opasnost ponavljanja tragedija iz 90-ih. Memorijalni centar u Potočarima svake godine prima nove žrtve genocida, a broj ukopanih je već 6.000. Međutim, politička volja u regiji i dalje izostaje kada je riječ o pravdi i pomirenju.
Što dalje?
Dok Srbija i dalje igra igru poricanja i relativizacije, svijet gleda i podsjeća. Hoće li jednog dana srpsko društvo imati hrabrosti suočiti se sa svojom prošlošću? Ili će nastaviti skrivati se iza laži i mitova?
Ako ste mislili da je ovo samo još jedna dosadna politička priča, razmislite ponovno. Ovo je priča o tome kako se istina može izobličiti, kako se zločini mogu opravdati, i kako se generacije mogu zarobiti u lažima. A vi? Koju stranu birate?
Podijelite svoje mišljenje, ili samo bacite neki sarkastični komentar – jer ovdje, u ovoj drami, svi smo glumci i publika u isto vrijeme.
