Tema osamostaljivanja mladih na Balkanu izaziva različita mišljenja i rasprave. Glavni razlozi za odgodu napuštanja roditeljskog doma su ekonomski pritisci, nesigurno tržište rada i visoke cijene stanova. Mnogi mladi žive s roditeljima i u tridesetim godinama, smatrajući da je potrebno vrijeme da se stanu na noge i pronađe siguran posao. Anketa provedena u Zagrebu pokazala je podijeljena mišljenja o idealnoj dobi za osamostaljivanje, s odgovorima koji variraju od 18 do 35 godina, a neki smatraju da djeca nikada ne bi trebala otići. Rasprave na društvenim mrežama ukazuju na začarani krug u kojem mladi teško mogu postati samostalni zbog financijskih i društvenih okolnosti, dok roditelji ostaju sami i brinu o starijima. Također postoje različiti stavovi o očekivanjima roditelja i stvarnosti života mladih danas, s nostalgijom za prošlim vremenima kada su generacije živjele zajedno, ali i priznanjem da su interesi i stilovi života sada drugačiji. Većina sudionika i komentatora slaže se da je najbolje vrijeme za osamostaljivanje između kasnih tinejdžerskih godina i kasnih dvadesetih, uglavnom nakon završetka školovanja i stjecanja osnovnih uvjeta za samostalan život.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju ekonomske izazove s kojima se mladi suočavaju pri osamostaljivanju, poput nezaposlenosti, niskih plaća i visokih cijena stanova. Ističu strukturne probleme na tržištu rada i zalažu se za socijalnu podršku mladima.
Centar: Centristički izvori pružaju uravnotežen pogled, priznajući i ekonomske poteškoće i kulturne čimbenike koji utječu na odgodu osamostaljivanja mladih. Fokusiraju se na osobnu spremnost, završetak školovanja i društvena očekivanja kao ključne faktore.
Desno: Desno orijentirani izvori često naglašavaju osobnu odgovornost i važnost da se mladi što prije osamostale. Ističu tradicionalne vrijednosti samostalnosti i kritiziraju produženu ovisnost o roditeljima, uz priznanje ekonomskih realnosti, ali potiču individualni napor.