Kad beba stara deset dana završi u “prozoru života”, svi se prave da je to svijetla točka, ali prava istina je daleko mračnija. U Zagrebu je nedavno ostavljena djevojčica u sigurnom krevetiću, što je, kažu, bolje nego da je bačena u kontejner smeća. Ali, hajde da ne budemo naivni – ovo je samo vrh ledenog brijega jednog ogromnog problema koji društvo uporno gura pod tepih.
Sjetite se Zaprešića prije godinu dana, kada su dvojica tinejdžera pronašla pothlađenog dječaka u kantama za smeće. Da su zakasnili samo petnaest minuta, dijete bi bilo mrtvo. To nije samo tragedija, to je katastrofa sustava koji ne funkcionira.
“Prozori života” su zamišljeni kao spas za neželjenu djecu, ali što je s majkama u nevolji? Gdje su podrška i pomoć? Umjesto da se bave pravim problemima, vlasti se prave da je sve u redu jer je beba ostavljena na sigurnom mjestu. To je kao da vam netko kaže: “Hej, bar nije na ulici!” – kao da je to dovoljno.
Ministarstvo se pravda i tvrdi da je strogo prema “prozoru života”, ali problemi se guraju pod tepih. Pravni aspekti ostavljanja bebe su komplicirani, a posljedice za majke i društvo su ogromne. Ovo nije samo pitanje pojedinačnih tragedija, već sustavni problem koji traži hitnu pažnju.
Zamislite koliko je djece prošlo kroz ovakve situacije, koliko majki je ostalo bez podrške, koliko je društvo okrenulo glavu. I dok se mi pravimo da je sve u redu, djeca i dalje stradaju.
Ako vam je doista stalo do budućnosti, vrijeme je da prestanemo šutjeti i da počnemo pričati o pravim rješenjima. A vi, što mislite? Jesu li “prozori života” stvarno spas ili samo maska za neuspjeh sustava? Bacite komentar, da vidimo tko je za, a tko protiv – i imamo li uopće izbor.
