Glavna tema članka je značaj svjedočenja u političkom i moralnom kontekstu Crne Gore, sa posebnim osvrtom na odbijanje Mila Đukanovića da svjedoči protiv Momira Bulatovića. Članak razmatra različite aspekte svjedočenja, uključujući njegovu ulogu u razotkrivanju zločina i moralnim dilemama koje prate svjedoke. Svjedočenje bivšeg visokog policijskog funkcionera se ističe kao potvrda krializacije režima i potrebe za daljim svjedočenjima kako bi se rasvijetlila istina o vlasti. Autor kritikuje menadžerisanje svjedočenja i poziva na istinsku potragu za istinom, bez političkih manipulacija.
Političke perspektive:
Levo: Levi izvori naglašavaju moralnu obavezu istine i odgovornosti u svjedočenju, ističući ulogu svjedoka u razotkrivanju korupcije i zloupotrebe vlasti. Kritikuju političku manipulaciju svjedočenjima i ističu potrebu za iskrenom transparentnošću i pravdom.
Centar: Centristički izvori prikazuju uravnotežen pogled, priznajući složenost svjedočenja kao ličnog čina hrabrosti i političkog alata. Fokusiraju se na važnost svjedočenja u razumijevanju prošlih zloupotreba, uz prepoznavanje izazova političkog uticaja i potrebe za pažljivim upravljanjem tim procesima.
Desno: Desničarski izvori naglašavaju potencijal svjedočenja da budu političko oružje, upozoravajući na zloupotrebu svjedoka u partizanske svrhe. Mogu braniti ličnosti poput Đukanovića prikazujući odbijanje svjedočenja kao principijelni stav i kritikujući ono što vide kao politički motivisane procese ili javno sramoćenje.
