30. godišnjica genocida u Srebrenici: Da li ćemo ikada naučiti lekciju?

30 godina od Srebrenice: Genocid koji i dalje deli Balkan!

Svake godine, 11. jula, svet se podseća na jedan od najmračnijih trenutaka novije istorije – genocid u Srebrenici iz 1995. godine. Ove godine obeležavamo 30. godišnjicu tog strašnog zločina, kada je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dečaka brutalno ubijeno tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini.

Na komemoraciji u Potočarima, pored mnogih zvaničnika, prisustvovali su i predsednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić i delegacija Pokreta slobodnih građana na čelu sa Pavlom Grbovićem. Njihova poruka je jasna: genocid mora biti jasno i nedvosmisleno osuđen, a politička odgovornost prepoznata kako bi se sprečili budući zločini.

Ali, da li je to dovoljno? Da li je Balkan konačno spreman da se suoči sa svojom prošlošću? Ili ćemo i dalje gledati kako se istina prepliće sa negiranjem, a pomirenje ostaje samo pusta želja?

Zašto je važno sećati se?

Sećanje na Srebrenicu nije samo o brojevima i datumima. To je opomena za ceo svet da se zločini ne smeju zaboraviti. Svake godine, porodice žrtava dolaze u Potočare da odaju počast svojim najmilijima. Ali, dok se sećamo, političke elite često igraju svoje igre, negirajući ili umanjujući značaj genocida.

Politička odgovornost – mit ili stvarnost?

Pokret slobodnih građana i Stranka pravde i pomirenja ističu da je jedini put napred jasno priznanje genocida i preuzimanje političke odgovornosti. Bez toga, nove generacije ostaju zarobljene u začaranom krugu mržnje i netrpeljivosti.

Ali, koliko političara zaista želi da se suoči sa ovom istinom? Koliko njih koristi ovaj dan za iskrenu refleksiju, a koliko za političke poene?

Pomirenje – daleki san ili moguća budućnost?

Pomirenje je ključ za stabilnost regiona. Bez njega, Balkan ostaje tlo za nove sukobe i podele. Prisustvo lidera poput Zukorlića i Grbovića na komemoraciji šalje poruku da postoji nada za drugačiju politiku – politiku koja ne negira prošlost, već je prihvata kao lekciju.

Ali, da li će ta nada postati stvarnost ili će ostati samo lepa reč na papiru?

Zaključak: Ne smemo zaboraviti!

30 godina od genocida u Srebrenici je previše dugo da bismo ćutali. Svaki 11. jul treba da nas podseti da je istina jedini put ka pravdi i miru. Ako ne naučimo lekciju iz prošlosti, osuđeni smo da je ponovimo.

A vi? Šta mislite – da li će Balkan ikada zaista naučiti da se suoči sa svojom prošlošću? Ili ćemo i dalje gledati kako se istina gubi u magli političkih igara? Bacite komentar, podelite svoje mišljenje ili samo bacite neki sarkastični vic – jer, hej, ako ne možemo da se smejemo, šta nam preostaje?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *