Slava Svetom Jelisiju: Čudesni prorok ili praznoverje koje nas i dalje drži u šaci?

Danas, 14. juna po crkvenom kalendaru (27. juna po gregorijanskom), Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog Jelisija – proroka za koga se veruje da je naslednik proroka Ilije i čiji su čudesni podvizi deo hrišćanske tradicije. Ali, hajde da budemo iskreni – koliko od nas zaista razume šta se slavi, a koliko slepo sledimo praznoverja koja nas i dalje drže u šaci?

Sveti Jelisije je, prema Bibliji, nasledio proroka Iliju, primio njegov ogrtač i božji proročki dar. Priče o njegovim čudima su zaista impresivne: razdvojio je reku Jordan, pročistio gorku vodu u Jerihonu, umnožio ulje siromašnoj udovici, vaskrsao mrtvog sina jednoj ženi, i nahranio sto ljudi sa samo dvadeset hlepčića. Čudesno, zar ne? Ali, da li je to razlog da danas ne radimo na polju osim setve prosa, jer narod veruje da „Jelisije proso sije, ide vida obiđe“?

Na ovaj dan, ljudi posećuju crkve i manastire, trljaju oči malterom sa zidova u nadi da će im bolesti očiju nestati. Žene iznose crvene tkanine da ih provetre, jer veruju da to donosi sreću i zdravlje. Sve to zvuči kao da smo zaglavljeni u vremenu, zar ne?

Ali, hajde da ne budemo previše strogi. Ove tradicije su deo naše kulture i vere, i za mnoge su izvor utehe i zajedništva. Ipak, nije li vreme da se zapitamo koliko nas praznoverje zapravo koči? Koliko nas sprečava da razmišljamo racionalno i da se oslobodimo starih strahova?

U svetu gde se nauka i tehnologija razvijaju munjevitom brzinom, mi i dalje držimo do običaja koji nas vraćaju vekovima unazad. Možda je vreme da Svetog Jelisija slavimo kao simbol vere i tradicije, ali da prestanemo da mu pripisujemo moći koje pripadaju nauci i medicini.

I dok se neki trude da očuvaju ove običaje, drugi se pitaju – da li je ovo samo još jedan dan u kalendaru ili prilika da se oslobodimo praznoverja i krenemo napred?

A vi? Da li ste danas trljali oči malterom ili ste se samo nasmejali ovom tekstu? Podelite svoje mišljenje, možda zajedno pronađemo balans između vere i razuma!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *