Maja Radanović, devojka srpskog porekla koja živi u Americi, otvoreno je govorila o svojoj dugogodišnjoj borbi sa gojaznošću, dostigavši težinu od 312 kilograma. U svojoj ispovesti istakla je kako je hrana bila njen jedini izvor utehe tokom teškog detinjstva, naročito nakon razvoda roditelja i odsustva oca. Maja je podelila i svoje zdravstvene probleme povezane sa težinom, kao i pokušaje mršavljenja, uključujući operaciju smanjenja želuca koju je na kraju odustala zbog ličnih razloga. Njena priča je postala viralna i inspiracija mnogima koji se bore sa sličnim problemima. Društvene mreže su joj pomogle da ostane aktivna i motivisana u procesu promene načina života.
Političke perspektive:
Levo: Levičarski mediji ističu socijalne i psihološke aspekte Maje Radanović, naglašavajući uticaj detinjskih trauma, usamljenosti i društvenih pritisaka na gojaznost. Fokusiraju se na potrebu za empatijom, podrškom mentalnom zdravlju i sistemskim promenama u pristupu gojaznosti kao javnom zdravstvenom problemu, a ne samo ličnom neuspehu.
Centar: Centristički izvori izveštavaju o Maji sa uravnoteženim pristupom, fokusirajući se na njen lični put, zdravstvene izazove i napore u mršavljenju. Pružaju praktične savete i ističu medicinske intervencije poput operacije želuca, uz priznanje emotivnih i društvenih faktora. Narativ je uglavnom neutralan i informativan.
Desno: Desničarski mediji mogu naglasiti ličnu odgovornost i disciplinu u Maji, fokusirajući se na njene napore da promeni stil života i smrša. Ističu važnost samokontrole, fitnesa i dijete, ponekad umanjujući sistemske ili psihološke faktore. Narativ često podstiče individualnu akciju i otpornost.