Porodično nasilje u Prijedoru: Brisač kao oružje i ćutanje koje ubija

U Prijedoru se dogodio incident koji je šokirao i najtvrđa srca. Gospodin S. nije se libio da na parkingu benzinske pumpe nasilno udari svoju suprugu S. S. – i to ne bilo čime, već zadnjim brisačem njenog automobila! Da, dobro ste pročitali. Ovaj nasilnik je prvo otkinuo brisač sa njenog vozila, a zatim njime zadao udarac u predelu vrata. Sve se to dešavalo pred očima njihove maloletne ćerke, koja je morala da gleda kako joj otac pretvara porodicu u horor film. Ali to nije kraj – nakon što je naneo telesnu povredu supruzi, gospodin S. je namerno udario njen automobil svojim vozilom i pobegao sa mesta događaja. Okržno javno tužilaštvo u Prijedoru potvrdilo je optužnicu protiv njega zbog nasilja u porodici, ali pitanje je koliko će pravda zaista biti zadovoljena u zemlji gde nasilje često ostaje nekažnjeno.

Ovaj slučaj nije samo još jedna statistika. To je alarm za društvo koje i dalje zatvara oči pred porodičnim nasiljem. Kako je moguće da se ovakve stvari dešavaju na javnom mestu, usred dana, dok maloletno dete sve posmatra? Gde je zaštita za žrtve? I zašto se nasilnici i dalje osećaju dovoljno moćno da prete i povređuju one koje bi trebalo da vole?

Porodično nasilje nije privatna stvar. To je društveni problem koji nas sve pogađa. Ako ćutimo, postajemo saučesnici. Ako ne reagujemo, dozvoljavamo da se horor nastavi. Zato je važno da se o ovome priča glasno i jasno. Nasilje nema opravdanje, a žrtve zaslužuju podršku i pravdu.

Ako ste ikada videli ili doživeli nešto slično, znajte da niste sami. I ne, nije sramota tražiti pomoć. A ako mislite da je ovo preterano, razmislite ponovo – jer nasilje u porodici je tiha epidemija koja uništava živote. I dok se mi pravimo da ne vidimo, neko dete gleda kako mu se svet ruši pred očima. Pa, šta vi mislite o ovome? Da li je vreme da se konačno probudimo i kažemo STOP nasilju? Bacite komentar, podelite svoje mišljenje ili samo recite – da li je ovo stvarno normalno? Jer, ako nije, vreme je da se nešto menja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *