Fenomen Tompsona i njegova veza sa strahovima oko članstva Srbije u EU otkriva koliko su preterana očekivanja i neutemeljeni strahovi u igri. Kao što papa može dati kardinalu šešir, ali ne i pamet, tako EU može dati Srbiji članstvo i fondove, ali ne i pametnu glavu. Pokojni Veselin Đuretić je još pre 15 godina prozreo igru: uđemo u EU, iskoristimo fondove, a onda se okrenemo Rusiji. Hrvatski nacionalizam i Tompsonizam su zapravo eksplodirali tek nakon što je Hrvatska ušla u EU, što pokazuje da strahovi od gubitka identiteta nisu realni, već da je strah od gubitka straha pravi problem. Nacionalizam je u suštini strah koji rađa agresivnost, a ne obrnuto. Koncerti poput Tompsonovog i poetske večeri Radovana Karadžića ne izazivaju rat, ali profanišu umetnost i stvaraju pasivno-agresivne političke manifestacije. Sledeći rat neće početi na fudbalskim stadionima, već na hipodromima i književnim večerima. Svetislav Basara nas podseća da je vreme da se oslobodimo straha i živimo slobodno, a ne u iluziji da EU može rešiti naše probleme identiteta.
Famozno: Karadžić protiv Tompsona i EU iluzija
