Miodrag Linta traži sistemsku borbu za istinu o masovnom stradanju Srba u Podrinju

Masovno stradanje Srba u Podrinju: Zašto se istina i dalje skriva?

Da li iko u Srbiji ili regionu ima hrabrosti da se suoči sa jednom od najmračnijih stranica naše istorije? Miodrag Linta, predsednik Saveza Srba iz regiona, ne da se smiriti dok se ne pokrene sistemska borba za istinu o masovnom stradanju srpskog naroda u srednjem Podrinju i Birču tokom odbrambeno-otadžbinskog rata. Toliko godina kasnije, i dalje se ćuti o zločinima koji su odneli živote hiljada Srba.

Zašto je ovo pitanje nacionalnog značaja?

Linta ističe da je neophodno ne samo podići centralni spomen-kompleks u Bratuncu, već i osnovati državnu instituciju – memorijalni centar srpskih žrtava na prostoru bivše Jugoslavije, sa sedištem u Beogradu. Ovo nije samo pitanje sećanja, već i pravde i priznanja za one koji su izgubili živote u jednom od najtežih perioda naše istorije.

Brojke koje lede krv u žilama

Tokom rata, u srednjem Podrinju i Birču, prema procenama, stradalo je oko 3.000 Srba. Ovaj genocid i masovni zločini ostaju nepravedno zaboravljeni ili relativizovani, dok međunarodna zajednica često zatvara oči pred ovim zločinima. Linta poziva na hitnu reakciju i sistemsku borbu kako bi se istina konačno priznala i sačuvala za buduće generacije.

Zašto se ćuti?

Dok se u nekim delovima regiona i sveta obeležavaju godišnjice i priznaju zločini, u Srbiji i Republici Srpskoj često se čuju glasovi koji negiraju ili relativizuju ove događaje. Ovo je ne samo uvreda za žrtve, već i opasna igra sa istorijom koja može dovesti do novih sukoba.

Šta se može učiniti?

Linta predlaže konkretne korake: izgradnju spomen-kompleksa, osnivanje memorijalnog centra, ali i aktivniju ulogu države i međunarodne zajednice u procesima suočavanja sa prošlošću. Bez ovoga, istina će ostati zakopana, a pravda nedostižna.

Zaključak: vreme je za istinu!

Dosta je bilo ćutanja i skrivanja! Srpski narod zaslužuje da se istina o masovnom stradanju u Podrinju konačno prizna i poštuje. Ako ne mi, ko će? Ako ne sada, kada? A vi, šta mislite o ovome? Da li je vreme da se konačno suočimo sa prošlošću ili ćemo nastaviti da je guramo pod tepih? Bacite komentar, neka se čuje glas naroda!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *