Crna Gora u raljama uvozne zavisnosti: Zašto pola investicija ide u nekretnine, a realna ekonomija tone?

Crna Gora u raljama uvozne zavisnosti: Zašto pola investicija ide u nekretnine, a realna ekonomija tone?

Crna Gora je u ozbiljnoj ekonomskog ćorsokaku, a podaci Monstata i analize ekonomskog stručnjaka Mirze Muleškovića bacaju svetlo na alarmantnu situaciju. Svaki evro koji Crna Gora zaradi izvozom, potroši se na uvoz robe skoro sedam evra! Da, dobro ste pročitali – sedam evra uvoza za svaki evro izvoza. Kako je došlo do ovoga i šta nas čeka?

Uvoz nas guši, izvoz tone

Prema podacima Monstata, u prvih pet meseci ove godine robna razmena dostigla je čak 1,9 milijardi evra, što je za 4% više nego prošle godine. Ali, izvoz je bio samo 300 miliona evra, dok je uvoz vrtoglavih 1,6 milijardi evra – šest puta veći od izvoza! Pokrivenost uvoza izvozom pala je na samo 14,2%, što je još jedan znak da se situacija pogoršava.

Da stvar bude gora, očekuje se da će se negativni saldo dodatno povećati do kraja godine, jer će izvoz električne energije pasti zbog remonta termoelektrane. Dakle, ne samo da uvoz dominira, već i izvozne prilike blede.

Investicije u nekretnine umesto u realnu ekonomiju

Mulešković upozorava da je preko 50% investicija usmereno u sektor nekretnina, dok samo 12,8% ide u realnu ekonomiju. Ovo je recept za katastrofu! Umesto da se ulaže u proizvodnju i otvaranje novih radnih mesta, novac se gomila u nekretninama, što ne donosi dugoročni razvoj i ne smanjuje zavisnost od uvoza.

Zašto je ovo problem?

Crna Gora gotovo ništa ne proizvodi. To znači da se sve što građani i privreda potroše, mora uvoziti. Povećana potrošnja bez domaće proizvodnje vodi u još veći uvoz i rast trgovinskog deficita. To je kao da sipate vodu u sud bez dna – novac odlazi, a ekonomija ne raste.

Ko su naši glavni trgovinski partneri?

Najveći deo izvoza ide u Srbiju, Švajcarsku i Bosnu i Hercegovinu, dok se uvoz najviše vrši iz Srbije, Kine i Nemačke. Najveći deo izvoza čini električna energija, dok su uvozni artikli pretežno transportni uređaji, sa automobilima na čelu.

Šta nam preostaje?

Mulešković jasno kaže da bez diverzifikacije ekonomije, jačanja realnog sektora i otvaranja novih radnih mesta, Crna Gora neće moći da sanira ovu situaciju. Investicije moraju biti usmerene u proizvodnju, a ne u nekretnine. Bez toga, zavisnost od uvoza će samo rasti, a ekonomska budućnost će biti sve mračnija.

Zaključak: Budućnost ili propast?

Crna Gora se nalazi na raskrsnici. Da li će nastaviti da troši više nego što zaradi i da ulaže u nekretnine koje ne stvaraju vrednost, ili će se okrenuti realnoj ekonomiji i proizvodnji? Odgovor na ovo pitanje odlučiće sudbinu cele zemlje.

Ako imate neki svoj stav ili mislite da je ovo preuveličano, bacite komentar dole – hajde da vidimo ko je optimista, a ko vidi crne oblake na horizontu!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *