Samo 30 kilometara od Srebrenice, u gustoj šumi, nalazi se selo Radovčići, koje je preživelo rat, ali ne i zaborav. Nekada puno života, danas je dom tek desetak povratnika, uglavnom majki koje su same, okružene ruševinama svojih nekadašnjih domova. Aisa Begić je jedna od njih – vratila se pre 23 godine, nakon što je izgubila muža i dva sina u genocidu. Nije se predala. Donela je drva, podigla kuću, posadila pšenicu, iako nije morala. Njena upornost i ljubav prema selu su neverovatni. Fata Ćurdić, koja je preživela genocid sa svojom porodicom, sada živi sama, ali tvrdi da je život u Radovčićima najbolji. Selo je bilo spaljeno do temelja, a ljudi su mesecima živeli u improvizovanim skloništima od cerada i granja. Aisa je uložila svoje ušteđevine i trud da obnovi selo, izgradi pristupne puteve, vodovod, pa čak i most koji je sama finansirala. Njena energija je neumorna, a njena priča je dokaz da se život može vratiti i tamo gde je sve uništeno. Ako mislite da je ovo samo još jedna tužna priča iz rata, razmislite ponovo – ovo je priča o snazi, upornosti i majčinskoj ljubavi koja ne poznaje granice. A vi, šta biste vi učinili da vam je sve oduzeto? Podelite svoje misli, možda nas Aisa i Fata nauče kako se bori za život kad izgleda da ga nema.
Kako su majke same obnovile selo pored Srebrenice spaljeno do temelja
