Članak opisuje istoriju imanja ‘Moja volja’, nekadašnjeg lovačkog zamka grofa Petra Pejačevića, koje je kasnije postalo dom za slepe devojke. Imanje je poznato po svojoj istorijskoj lepoti i nalazi se u blizini Fruške gore. Priča se fokusira na život slepih devojaka koje su tu živele, njihove sudbine i teškoće, kao i na trenutnu oronulost zdanja i planove za njegovu rekonstrukciju. Legenda o imenu imanja povezuje se sa grofovim porokom kockanja. Članak nosi emotivnu i nostalgičnu notu, ističući značaj očuvanja ovog mesta kao podsetnika na prošlost i život ljudi koji su tu boravili.
Političke perspektive:
Levo: Levo orijentisani izvori mogu naglasiti socijalne i humanitarne aspekte priče, fokusirajući se na položaj i brigu o slepim devojkama, zapuštenost istorijskog nasleđa i potrebu za društvenom podrškom i očuvanjem takvih ustanova.
Centar: Centristički izvori obično predstavljaju uravnoteženu naraciju, ističući i istorijski značaj imanja i ljudsku priču o slepim devojkama, kao i činjenice o trenutnom stanju imanja i planovima rekonstrukcije.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu se fokusirati na istorijsko i kulturno nasleđe imanja, nasleđe aristokratije i važnost očuvanja nacionalne istorije, sa manjim naglaskom na socijalne aspekte.