Stotinu ljudi na ivici života i smrti u Crnoj Gori: Doniranje organa je pitanje života, ali društvo spava!
Zamislite – gotovo sto ljudi u Crnoj Gori čeka na transplantaciju organa. Da, sto! Svaki od njih vodi borbu između života i smrti, a mi kao društvo i dalje ne shvatamo koliko je doniranje organa važno. Da li je moguće da u 21. veku, u zemlji sa skoro 620.000 stanovnika, nemamo dovoljno edukacije o tome kako jedna donorska kartica može nekome spasiti život?
Doniranje organa – tabu koji polako gubi na snazi
Nekada tabu tema, danas je doniranje organa sve češća tema u javnosti. Ipak, informisanost je i dalje na niskom nivou. Doktor Elvir Zvrko ističe da je svaki život koji spasimo neprocenjiv, ali da je svest građana o doniranju još uvek slaba. “Mislim da je donorska kartica odlična stvar i sigurno ću je uraditi u narednom periodu,” kaže jedan građanin, dok drugi upozorava da bi zakonska obaveza doniranja bila jedini pravi put do povećanja broja donora.
Vjerske organizacije na strani humanosti, ali sa oprezom
Da li je doniranje organa u skladu sa verskim učenjima? Predstavnici vjerskih zajednica u Crnoj Gori kažu – da, ali uz oprez. Mitropolit crnogorsko-primorski Gojko Perović naglašava da je etika u ovom procesu ključna i da se mora paziti na moguće zloupotrebe. Katolička crkva, preko don Roberta Tonsatija, podržava doniranje, ističući da je to čin brige za tjelesne i duhovne potrebe čovjeka. Islamska zajednica, preko Fuada Čekića, doniranje smatra trajnim vakufom, čime donatoru pristižu dobra djela dok organ služi drugome.
Zloupotrebe i strahovi – ko je kriv zašto ne doniramo?
Ipak, nije sve bajno. Postoje opravdani strahovi da bi organi mogli završiti u pogrešnim rukama, da bi se mogli zloupotrijebiti za profit, a ne za spasavanje života. Ovi strahovi koče razvoj kulture doniranja u Crnoj Gori. Da li je vreme da država uvede zakonsku obavezu doniranja? Da li je to jedini način da spasimo živote?
Zaključak: Doniranje organa je pitanje života i smrti – ne dozvolimo da nas strahovi koče!
Dok stotine ljudi čekaju na spas, društvo i dalje nije dovoljno osvešćeno. Vjerske zajednice su na strani humanosti, ali traže transparentnost i etiku. Donorska kartica nije samo papir – to je šansa za novi život. Zato, ako još niste, razmislite o tome. Možda baš vaša odluka nekome znači život.
A vi? Da li biste dali svoj organ? Ili mislite da je to preveliki rizik? Bacite komentar, da vidimo ko je za, a ko protiv – i zašto! Neka počne debata!
