Cene poljoprivrednih proizvoda na pijacama Srbije značajno variraju od grada do grada. Na primer, pasulj i crni luk dostižu najviše cene u Beogradu, dok su najniže u Zaječaru i Vranju. Jagode su najskuplje voće, sa cenama koje mogu biti i do tri puta više u nekim gradovima. Povrće poput krompira, paradajza i krastavca takođe pokazuje velike razlike u cenama na različitim pijacama. Mlečni proizvodi, meso i voće imaju širok raspon cena, što ukazuje na regionalne razlike u dostupnosti i potražnji. Ovi podaci pokazuju da kupovina na pijacama može biti znatno skuplja u većim gradovima u poređenju sa manjim mestima.
Političke perspektive:
Levo: Levo orijentisani izvori mogu naglasiti ekonomsku nejednakost koja se ogleda u razlikama cena između regiona, ističući kako potrošači u većim gradovima plaćaju više za osnovne prehrambene proizvode. Mogu se zalagati za politike koje regulišu cene ili podržavaju lokalne proizvođače kako bi se smanjile razlike.
Centar: Centristički izvori uglavnom izveštavaju neutralno, fokusirajući se na statističke podatke i regionalne razlike bez jakog uređivačkog stava. Objašnjavaju faktore kao što su ponuda, potražnja, troškovi transporta i tržišna dinamika.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu naglasiti slobodu tržišta i ulogu ponude i potražnje u određivanju cena. Ističu preduzetničke prilike i argumentuju protiv prevelike regulacije, tvrdeći da razlike u cenama odražavaju prirodne tržišne uslove i izbor potrošača.